I. "Musko i zensko stvori ih..."

2331 "Bog je ljubav i u sebi zivi otajstvo osobnog zajednistva i ljubavi. Stvarajuci ljudsku narav muskarca i zene na svoju sliku (...) Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajednistva".

"Na svoju sliku stvori Bog covjeka (...) musko i zensko stvori ih" (Post 1,27); "plodite se i mnozite" (Post 1,28); "kad je Bog stvorio covjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je musko i zensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - covjek" (Post 5,1-2).

2332 Spolnost obuhvaca sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duse. Ona se posebno odnosi na afektivnost, sposobnost voljenja i radjanja i, na opcenitiji nacin, na sklonost sklapanju veza zajednistva s drugima.

2333 Svatko, musko i zensko, treba da prepozna i prihvati svoj spolni identitet. Fizicka, moralna i duhovna razlika i komplementarnost usmjerene su prema dobrima braka i razvoju obiteljskog zivota. Sklad bracnog para izrazava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje covjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom bicu. Spolnost, kojom se ocituje covjekova pripadnost tjelesnom i bioloskom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neogranicen uzajaman dar muza i zene. Krepost cistoce, sadrzi, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara.

2334 "Stvorivsi ljudsko bice kao musko i zensko, Bog na jednak nacin daje osobno dostojanstvo muskarcu i zeni". "Covjek je osoba, i to vrijedi jednako za muskarca kao i za zenu jer oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga".

2335 Jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na razlicit nacin, slika Bozje moci i njeznosti. Sjedinjenje muza i zene u braku jest jedan nacin nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: "Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju zenu, i bit ce njih dvoje jedno tijelo" (Post 2,24). Iz tog sjedinjenja potjecu sva pokoljenja covjecanstva.

2336 Isus je dosao obnoviti stvorenje u cistoci njegovih pocetaka. U Besjedi na gori On strogo tumaci Bozju namjeru: "Culi ste da je receno: “Ne cini preljuba!” A ja vam kazem: Tko god s pozudom pogleda zenu, vec je s njom ucinio preljub u svom srcu" (Mt 5,27-28). Covjek ne smije rastaviti ono sto je Bog sjedinio.

Crkvena je predaja shvatila sestu zapovijed kao onu koja obuhvaca cjelokupnost ljudske spolnosti.