III. Bracna ljubav

2360. Spolnost je odredjena za bracnu ljubav muskarca i zene. U braku intimna tjelesnost supruznika postaje znak i zalog duhovnog zajednistva. Izmedju krstenika bracne su veze posvecene sakramentom.

2361. "Spolnost, kojom se muz i zena jedno drugomu predaju cinima svojstvenim i iskljucivim supruznicima, nije nesto tek biolosko, vec zadire u samu jezgru ljudske osobe kao takve. Ona se na uistinu ljudski nacin ostvaruje jedino ako je sastavni dio ljubavi kojom se muz i zena potpuno zalazu jedno za drugo sve do smrti":

Tobija ustade s postelje i rece: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje". Onda se Tobija poce moliti: "Blagoslovljen da si, Boze nasih otaca (...). Ti si stvorio Adama i dao mu pomocnicu Evu: od njih je proizasao ljudski rod. Ti si rekao: “Nije dobro da covjek bude sam; nacinimo mu pomocnicu slicnu njemu”. Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru, nego iz prave ljubavi. Smiluj mi se i ucini da s njom dozivim starost." I zajedno rekose: "Amen, amen." I zaspase oboje te noci (Tob 8, 4-9).

2362. "Cini kojima se supruzi medjusobno u cistoj intimnosti sjedinjuju jesu casni i dostojni. Kad se vrse na doista ljudski nacin, izrazavaju i produbljuju medjusobno darivanje, kojim se supruzi, u radosnoj zahvalnosti, uzajamno obogacuju." Spolnost je vrelo radosti i zadovoljstva:

Sam Stvoritelj (...) je odredio da u tom posvemasnjem uzajamnom fizickom darivanju supruznici osjecaju uzitak i zadovoljstvo tijela i duha. Supruznici, dakle, ne cine nista zlo trazeci taj uzitak i uzivajuci u njemu. Oni prihvacaju sto im je Stvoritelj namijenio. Ipak, supruznici moraju znati drzati se granica prave umjerenosti.

2363. Sjedinjenjem supruznika ostvaruje se dvostruki cilj zenidbe: dobro samih supruznika i prenosenje zivota. Ta se dva znacenja ili vrijednosti zenidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni zivot zenidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i buducnost obitelji.

Bracna ljubav izmedju muza i zene stavljena je tako pod dvostruki zahtjev vjernosti i plodnosti.

IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 11.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 49.

PIO XII., govor 29. listopada 1951.

Zenidbena vjernost

2364. Bracni par oblikuje "intimnu zajednicu zivota i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima", a koja se "sazdaje bracnim savezom to jest osobnim neopozivim pristankom." Oboje se daju neopozivo i potpuno jedno drugome. Oni vise nisu dvoje, nego odsada cine jedno tijelo. Savez koji su slobodno sklopili nalaze supruznicima duznost da ga drze jedinstvenim i nerazrjesivim. "Sto je Bog zdruzio, covjek neka ne rastavlja" (Mk 10,9).

2365. Vjernost izrazava postojanost u odrzavanju zadane rijeci. Bog je vjeran. Sakramenat zenidbe muza i zenu uvodi u vjernost Krista svojoj Crkvi. Bracnom cistocom oni tu tajnu svjedoce pred svijetom.

Sv. Ivan Zlatousti svjetuje mladim muzevima da odrze ovaj govor svojim suprugama: "Uzeo sam te u svoje ruke i volim te, volim te vise od svoga zivota. Jer sadasnji zivot nije nista, i moj najgorljiviji san jest provesti ovaj zivot s tobom, tako da budemo sigurni da necemo biti odijeljeni u onome koji nam je namijenjen (...). Stavljam ljubav prema tebi iznad svega i nista mi ne bi bilo bolnije nego kad ne bih uvijek mislio kao ti."

Bracna plodnost

2366. Plodnost je dar, jedna od svrha zenidbe, jer bracna ljubav po svojoj naravi tezi da bude plodna. Dijete ne dolazi izvana da se pridoda uzajamnoj ljubavi supruznika; nice iz samog srca njihova uzajamnog dara kojemu je plod i dovrsenje. Takodjer Crkva, koja se "opredjeljuje za zivot", uci da "svaki bracni cin mora ostati otvoren za prenosenje zivota". "Uciteljstvo je ovu nauku izlozilo u vise navrata, i ona se temelji na neraskidljivoj vezi izmedju dvojakog znacenja bracnog cina: znacenja sjedinjenja i radjanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, i covjek je ne smije samovoljno raskinuti."

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 48 [[section]] 1.

Usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 1056.

Usp. Mt 19,1-12; 1 Kor 7,10-11.

SV. IVAN ZLATOUSTI, Homiliae in Ephesios, 20, 8: PG 62, 146-147.

IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 30.

108 PAVAO VI., Enciklika Humanae vitae, 11.

Isto,12; usp. PIO XI., Enciklika Casti connubii.

2367. Pozvani da daju zivot, supruznici sudjeluju u Bozjoj stvarateljskoj moci i ocinstvu. "U duznosti prenosenja i odgajanja ljudskog zivota, sto treba smatrati njima svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i na neki nacin njezini tumaci. Stoga ce svoju zadacu ispuniti s ljudskom i krscanskom odgovornoscu."

2368. Posebni vidik te odgovornosti tice se regulacije poroda. Iz opravdanih razloga, supruzi mogu zeljeti rasporediti radjanje svoje djece. Na njima je da i provjere da njihova zelja ne dolazi iz sebicnosti, nego da je u skladu s pravom velikodusnoscu odgovornog roditeljstva. Osim toga oni ce uskladiti svoj postupak prema objektivnim moralnim mjerilima:

Stoga, kad je rijec o uskladjivanju bracne ljubavi s odgovornim prenosenjem zivota, moralnost postupanja ne ovisi samo o iskrenoj nakani i o procjeni motiva nego je treba odrediti prema objektivnim mjerilima, koji se temelje na samoj naravi osobe i njezinih cina, mjerilima koji, u okviru iskrene ljubavi, postuju puni smisao uzajamnog darivanja i radjanja koje odgovara covjeku. To se pak ne moze postici ako se iskreno ne njeguje krepost bracne cistoce.

2369. "Ako se cuvaju oba dva bitna vida - vid sjedinjenja i vid radjanja - bracni cin u cijelosti zadrzava smisao uzajamne i istinske ljubavi kao i svoju usmjerenost prema uzvisenoj zadaci roditeljstva, na koju je covjek pozvan."

2370. Periodicno uzdrzavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode postivaju tijelo supruznika, poticu ih na medjusobnu njeznost i pomazu odgoj za autenticnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao "svaki cin koji ili u vidu bracnog cina ili u njegovu vrsenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemoguci radjanje novog zivota":

Usp. Ef 3,14; Mt 23,9.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 50.

Isto, 51.

PAVAO VI., Enciklika Humanae vitae, 12.

Usp. isto, 16.

Isto,14.

Govoru, koji prirodno izrazava uzajamno i posvemasnje darivanje supruznika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturjecan govor, u kojem vise nije posrijedi posvemasnje darivanje drugome. Iz tog proizlazi da se ne samo pozitivno otklanja otvaranje zivotu vec i krivotvori unutarnja istina bracne ljubavi, koja je pozvana na osobnopotpuno darivanje. Ta antropoloska i moralna razlika izmedju kontracepcije i koristenja ritmickih razdoblja podrazumijeva dva poimanja osobe i ljudske spolnosti koja su nesvodiva jedan na drugi.

2371. "Svima neka bude jasno da se ljudski zivot i duznost njegova prenosenja ne ogranicuju samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da se uvijek odnose na vjecno odredjenje ljudi."

2372. Drzava je odgovorna za blagostanje gradjana. Zbog toga je zakonito da ona poduzima mjere u svrhu usmjeravanja demografije pucanstva. To moze to ciniti obavjescujuci objektivno i s postivanjem, a autoritativnim, i prisilnim naredbama. Ona ne moze zakonito zamijeniti inicijativu supruznika koji su prvi odgovorni za radjanje i odgoj svoje djece. Drzava nije ovlastena da promice sredstva demografske regulacije protivna moralu.

Dar djece

2373. Sveto pismo i tradicionalna praksa Crkve gledaju u brojnim obiteljima znak bozanskog blagoslova i velikodusnosti roditelja.

2374. Velika je bol bracnih parova koji otkriju da su neplodni. Abraham pita Boga sto ce mu dati i dodaje: "Cemu mi tvoii darovi kad ostajem bez djece?" (Post 15,2). Rahela vice svom muzu Jakovu: "Daj mi djecu! Inace cu svisnuti!" (Post 30,1).

IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 32.

II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 51.

Usp. PAVAO VI., Enciklika Humanae vitae, 23; ISTI, Enciklika Populorum progressio, 37.

Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 50.

2375. Treba ohrabriti istrazivanja koja idu za tim da se smanji ljudska neplodnost, pod uvjetom da budu "u sluzbi ljudske osobe, njezinih neotudjivih prava, njezina pravog i cjelovitog dobra u skladu s Bozjim naumom i njegovom voljom."

2376. Tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bracnipar (davanje sperme ili zenske gamete, posudba maternice), tesko su nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijedjaju pravo djeteta da bude rodjeno od oca i majke koje poznaje i koji su medju sobom vezani zenidbom. One su izdaja "iskljucivog prava supruznika da postanu otac i majka samo jedno pomocu drugoga".

2377. Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja primjenjuju u krilu bracnog para, mozda su manje stetne ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni cin od cina radjanja. Cin zasnivanja djetetova postojanja nije vise cin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, vec cin koji "zivot i identitet zametka povjerava vlasti lijecnika i biologa uvodeci gospodovanje tehnike nad pocetkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednicka roditeljima i djeci"."S moralnog stanovista radjanje je liseno svog vlastitog savrsenstva kad nije zeljeno kao plod bracnog cina, to jest specificnog cina sjedinjenja supruznika (...). Samo postujuci vezu koja postoji izmedju znacenja bracnog cina i postivanja jedinstva ljudskog bica moguce je radjanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe."

2378. Dijete nije neki dug, nego dar. "Najuzviseniji dar braka" jest ljudska osoba. Dijete se ne moze smatrati objekttom vlasnistva, cemu bi moglo voditi priznavanje nekoga toboznjeg "prava na dijete". Na tom podrucju samo dijete posjeduje istinska prava, to jest "da bude plod posebnog cina bracne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude postivano kao osoba od trenutka svoga zaceca".

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputak Donum vitae, Uvod 2.

Isto, II, 2, 2.

Isto, II, 5.

Isto, II, 4.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Naputak Donum vitae, II, 8.

2379. Evandjelje pokazuje da fizicka neplodnost nije apsolutno zlo. Supruznici koji, nakon sto su iscrpli zakonite utoke zdravstvu, trpe od neplodnosti pridruzit ce se Gospodinovu Krizu, vrelu svakoj duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju velikodusnost usvajajuci napustenu djecu ili vrseci zahtjevne sluzbe u korist bliznjega.