I. Opca namjena i privatno vlasnistvo dobara

2402 U pocetku, Bog je zemlju i njezina blaga povjerio zajednickom upravljanju covjecanstva, da se ono za nju brine, da njome svojim radom zagospodari i uziva njezine plodove. Dobra stvorenog svijeta nami-jenjena su cijelomu ljudskom rodu. Zemlja je ipak podijeljenja medju ljudima, da bi se postigla sigurnost zivota, izlozena oskudici i ugrozena nasiljem. Prisvajanje dobara zakonito je radi jamstvo slobode i dostojanstva osobâ, radi pomaganja svakomu da namiri osnovne potrebe svoje i onih koji su mu na brizi. Ono mora omoguciti da se medju ljudima ocituje naravna solidarnost.

2403 Pravo na privatno vlasnistvo, steceno radom ili od drugih bastinom primljeno, ili darom, ne ukida prvobitni dar zemlje covjecanstvu kao cjelini. Opca namjena dobara ostaje prvenstvenom, makar promicanje opceg dobra zahtijeva postivanje privatnog vlasnistva, njegova prava i njegova vrsenja.

2404 "Sluzeci se stvorenim dobrima, covjek mora izvanjske stvari sto ih zakonito posjeduje drzati ne samo kao svoje nego i kao zajednicke: u smislu da one mogu koristiti ne samo njemu, nego i drugima". Vlasnistvo nad nekim dobrom cini njegova posjednika upraviteljem Providnosti, koji treba nastojati da to dobro donese ploda i da se njegovim blagodatima okoriste i drugi, a ponajprije njegovi bliznji. 2405 Proizvodna dobra - tvarna ili netvarna - kao sto su zemlje ili tvornice, strucno znanje ili umijeca, iziskuju brigu svojih posjednika da bi od njihovih plodova imao koristi sto veci broj ljudi. Posjednici uporabnih i potrosnih dobara moraju ta dobra rabiti umjereno, pridrzavajuci njihov ponajbolji dio za gosta, za bolesnika, za siromaha. 2406 Politicka vlast ima pravo i duznost u sluzbi opceg dobra ravnati zakonitim vrsenjem prava vlasnistva.