IV. Ekonomska djelatnost i drustvena pravednost

2426 Razvitak gospodarskih djelatnosti i rast proizvodnje namijenjeni su namirivanju ljudskih potrebâ. Ekonomski zivot ne ide samo za porastom proizvodnje dobara i za povecavanjem dobiti ili moci; on je najprije upravljen sluzenju osobama, cijelomu covjeku i svoj ljudskoj zajednici. Vodjena vlastitim metodama, ekonomska djelatnost da bi odgovorila naumu Bozjem o covjeku, mora se odvijati u granicama moralnog reda, u skladu s drustvenom pravednoscu.

2427 Ljudski rad proizlazi neposredno od osoba stvorenih na sliku Bozju, i pozvanih produziti, jedni s drugima i jedni za druge, djelo stvaranja, ovladavajuci zemljom.Rad je dakle duznost: "Tko nece da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10). Rad casti Stvoriteljeve darove i primljene talente. On moze biti i otkupiteljski. Podnoseci mucan trud rada u jedinstvu s Isusom, zanatlijom iz Nazareta i raspetim na Kalvariji, covjek na neki nacin suradjuje sa Sinom Bozjim u njegovu otkupiteljskom djelu. On se iskazuje ucenikom Kristovim noseci kriz, svaki dan, u djelatnosti koju je pozvan vrsiti. Rad moze biti sredstvo posvecenja i prodahnjivanje zemaljskih stvarnosti Duhom Kristovim.

2428 Radom, osoba vrsi i ispunjuje dio sposobnostî upisanih u njezinu narav. Prvotna vrijednost rada stoji u samom covjeku, koji mu je tvorac i namjenik. Rad je za covjeka, a ne covjek za rad.

Svakome mora biti omoguceno da u radu crpi sredstva za uzdrzavanje zivota svoga i svojih i za sluzenje ljudskoj zajednici.

2429 Svatko ima pravo na ekonomsku inicijativu, svatko ce svoje talente zakonito upotrebljavati da bi pridonio obilju od kojeg svi mogu imati koristi i da bi ubrao pravedne plodove svojih napora. Pazit ce da se ravna po odredbama sto ih zakonite vlasti donose u cilju opceg dobra.

2430 Gospodarski zivot dovodi u pitanje razlicite probitke, koji su cesto medjusobno suprotstavljeni. Tako se objasnjuje izbijanje sukobâ sto ga obiljezuju. Treba nastojati da se ti sukobi izglade pregovorima koji ce postivati prava i duznosti svake drustvene strane: odgovornih za poduzeca, predstavnikâ radnikâ, na primjer sindikalnih organizacija, i, ako treba, javnih vlasti.

2431 Odgovornost drzave. "Ekonomska djelatnost, osobito djelatnost trzisne ekonomije, ne moze se odvijati u institucionalnoj, pravnoj i politickoj praznini. Ona pretpostavlja da su osigurana jamstva pojedinacnih sloboda i vlasnistva, kao i cvrsta valuta i djelotvorne javne sluzbe. Bitna je zadaca drzave da osigura ta jamstva, kako bi oni koji rade mogli uzivati plod svoga rada i, dosljedno, osjecati se poticanima da ga obavljaju djelotvorno i posteno. (...) Drzava je duzna nadzirati i ravnati primjenom ljudskih prava na ekonomskom polju; na tom podrucju, ipak, prva odgovornost ne pripada drzavi nego ustanovama i raznim skupinama i udrugama koje tvore drustvo".

2432 Odgovorni za poduzece snose pred drustvom ekonomsku i ekolosku odgovornost za svoje radnje. Oni su duzni uzimati u obzir dobro osobâ a ne samo povisenje dobitaka. Dobici su ipak potrebni: oni omogucuju ulaganja koja osiguravaju buducnost poduzeca; i jamce zaposlenost.

2433 Pristup radu i struci mora biti otvoren svima bez nepravedna razlucivanja, muskima i zenskima, zdravima i prikracenima, domacima i useljenicima. Vec prema prilikama, drustvo mora sa svoje strane pomoci gradjanima da si priskrbe rad i zaposlenje.

2434 Pravedna placa zakonit je plod rada. Uskracivati je ili zadrzavati moze biti velika nepravda. Da se odredi pravicna naknada, treba uzeti u obzir potrebe i ujedno prinose svakoga. "Uzimajuci u obzir posao i proizvodnost svakoga, stanje poduzeca i opce dobro, rad mora biti tako nagradjen da se covjeku i njegovima namaknu sredstva za dostojno materijalno, drustveno, kulturno i duhovno zivljenje". Sporazum izmedju stranâ nije dostatan da se moralno opravda visina place.

2435 Strajk je moralno opravdan kad se pokaze kao neizbjezivo ili barem nuzno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je pracen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni opcem dobru.

2436 Nepravedno je ne placati ustanovama socijalnog osiguranja prinose odredjene od zakonitih vlasti.

Gubitak zaposlenja uslijed nezaposlenosti gotovo je uvijek, za onoga tko mu je zrtvom, povreda njegova dostojanstva i prijetnja ravnovjesju zivota. Uz stetu sto je on osobno podnosi, proistjecu iz toga i mnoge opasnosti za njegovu obitelj.