VI. Istina, ljepota i sakralna umjetnost

2500 Vrsenje dobra popraceno je darom duhovnog uzitka i moralnom ljepotom. Isto tako, istina nosi sa sobom radost i sjaj duhovne ljepote. Istina je sama po sebi lijepa. Covjeku obdarenu umom potrebna je istina rijeci, razumski izrazaj spoznaje stvorene i nestvorene stvarnosti; ali istina moze naci i drugih, dopunskih izrazajnih oblika ljudskih, osobito kad treba docarati ono sto je u njoj neizrecivo, dubine ljudskoga srca, uzdignuca duse, Bozji misterij. I jos prije nego se objavi covjeku rijecima istine, Bog mu se objavljuje sveopcim govorom stvorenoga, djela svoje Rijeci, svoje Mudrosti: red i sklad svemira - sto ih znaju otkriti i dijete i znan-stvenik, "jer prema velicini i ljepoti stvorova mozemo po slicnosti razmisljati o njihovu Tvorcu","jer stvorio ih je sam Tvorac ljepote" (Mudr 13,3). Mudrost je, naime, izljev moci Bozje, precisto izarivanje slave Svemogucega; zato se u nju ne uvlaci nista necisto. Jer ona je odsjev Vjecne Svjetlosti, neokaljano zrcalo djelatnosti Bozje, slika dobrote njegove (Mudr 7,25-26). Mudrost je ljepsa od sunca, nadilazi sva zvijezdja, usporedjena sa svjetlom ona ga nadmasuje; jer svjetlo ustupa mjesto noci, a protiv mudrosti zlo ne preteze (Mudr 7,29-30). Ja se zaljubih u njezinu ljepotu (Mudr 8,2). 2501 "Stvoren na sliku Bozju" (Post 1,26), covjek i ljepotom umjetnickih djela izrazuje istinu svoga odnosa s Bogom Stvoriteljem. Umjetnost je, naime, jedan oblik izrazavanja vlastit ljudskom bicu; onkraj teznje da zadovolji zivotnim potrebama, sto je zajednicko svim zivim stvorovima, ona je izobilni dar nutarnjeg bogatstva ljudskog bica. Plod talenta sto ga je Stvoritelj dao, i napora samoga covjeka, umjetnost je oblik prakticke mudrosti, koja sjedinjuje spoznanje i umijece da govorom dostupnim vidu ili sluhu izrazi istinu jedne stvarnosti. Osim toga umjetnost nosi u sebi stanovitu slicnost s djelatnoscu Bozjom u stvorenomu, ukoliko se nadahnjuje istinom i ljubavlju prema bicima. Kao i svaka druga ljudska djelatnost, umjetnost nema u sebi svoj apsolutni cilj, nego je usmjerena k posljednjem covjekovu cilju i njime je oplemenjena.

2502 Sakralna umjetnost istinita je i lijepa kad svojim oblikom odgovara vlastitom zvanju: u vjeri i klanjanju, docaravati i slaviti transcendentno Bozje otajstvo, uzvisenu ljepotu istine i ljubavi, koja se pojavila u Kristu, "odsjevu njegove slave i otisku njegove biti" (Heb 1,3), u kojemu "prebiva tjelesno sva punina bozanstva" (Kol 2,9), duhovnu ljepotu koja se odrazuje u Presvetoj Djevici Bogorodici, andjelima i svecima. Prava sakralna umjetnost vodi covjeka klanjanju, molitvi i ljubavi prema Bogu Stvoritelju i Spasitelju, Svetomu i Posvetitelju. 2503 Stoga biskupi moraju, sami ili po svojim zastupnicima, voditi skrb o promicanju sakralne umjetnosti, stare i suvremene, u svim njezinim oblicima, te, s istom religioznom brigom, iz liturgije i bogosluznih prostora uklanjati sve sto nije sukladno istini vjere i autenticnoj ljepoti sakralne umjetnosti.