Clanak 1.

U STAROM ZAVJETU

2568 Objava molitve u Starom zavjetu upisana je izmedju covjekova pada i uzdignuca, izmedju bolnog Bozjeg poziva prvoj djeci: "Gdje si? (...) Sto si to ucinila?" (Post 3, 9.13) i odgovora Sina jedinca koji dolazi na svijet: "Evo dolazim (...) Vrsiti, Boze, volju tvoju" (Heb 10,5-7). Molitva je tako povezana s covjekovom povijescu, ona je odnos s Bogom u povijesnim zbivanjima.

STVARANJE - IZVOR MOLITVE

2569 Ponajprije molitva zivi od samih stvarnosti stvaranja. Devet prvih poglavlja Knjige Postanka opisuju taj odnos s Bogom kao zrtvu prvina iz stada, sto je prinosi Abel, kao zazivanje Bozjeg imena po Enohu,kao "hod s Bogom" (Post 5,24). Zrtva Noina je "ugodna" Bogu koji je blagoslivlje, i po njoj blagoslivlje sve stvorenje, jer je Noi srce pravedno i neporocno: on takodjer "hodi s Bogom" (Post 6,9). To svojstvo molitve zivo je u mnostvu pravednika svih religija.

U svom neprolaznom savezu sa zivim bicima Bog uvijek poziva covjeka da mu se moli. No molitva se u Starom zavjetu objavljuje posebno pocevsi od praoca nasega Abrahama.

OBECANJE I MOLITVA VJERE

2570 Cim ga Bog zove, Abraham polazi "kako mu je Gospodin rekao" (Post 12,4): njegovo srce, cijelo je "pokorno Rijeci", slusa. Slusanje srca koje se odlucuje za Boga bitno je u molitvi, rijeci su o njemu ovisne. Ali Abrahamova molitva izrazena je ponajprije djelima: covjek sutnje, na svakoj postaji puta gradi zrtvenik Gospodinu. Tek poslije, javlja se njegova prva molitva rijecima: prikrivena tuzba sto podsjeca Boga na obecanja koja kao da se ne ostvaruju. Od pocetka se tako pojavljuje jedan od dramatskih vidova molitve: kusnja vjere u Bozju vjernost.

2571 Povjerovavsi u Boga,hodeci u njegovoj prisutnosti i u savezu s njim, patrijarh je spreman ugostiti u svom satoru tajanstvenog Gosta: to divno gostoprimstvo kod Mamre uvod je u Navjestenje pravoga Sina obecanja. Od onoga casa kad mu je Bog povjerio svoj naum, Abrahamovo srce dijeli suosjecanje svoga Gospodina za ljude te se usudjuje zauzeti se za njih s odvaznim pouzdanjem.

2572 Kao posljednje ciscenje vjere, od onoga "koji je primio obecanje" (Heb 11,17) Bog trazi da zrtvuje sina kojega mu je dao. Njegova vjera ne slabi: "Bog ce vec providjeti janje za zrtvu paljenicu" (Post 22,8), "mislio je da Bog moze i mrtvace uskrisivati" (Heb 11,19). Tako je otac vjerujucih suoblicen Ocu koji nece postedjeti ni svoga vlastitog Sina, vec ce ga za sve nas predati. Molitva obnavlja covjeka na sliku Bozju i cini ga dio-nikom snage Bozje ljubavi koja spasava mnoge.

2573 Bog obnavlja obecanje Jakovu, praocu dvanaest Izraelovih plemena. Prije no sto ce se sukobiti sa svojim bratom Ezavom, bori se cijelu noc s "nekim" tajanstvenim koji mu odbija otkriti ime, ali ga blagoslivlje prije nego sto ga je ostavio u zoru. Duhovna tradicija Crkve zadrzala je od tog izvjestaja simbol molitve kao borbe vjere i pobjede ustrajnosti.

MOJSIJE I POSREDNIKOVA MOLITVA

2574 Kad se pocinje ostvarivati obecanje (Pasha, Izlazak, dar Zakona i sklapanje Saveza), Mojsijeva molitva biva iznenadjujucim oblikom zagovorne molitve koja ce se ispuniti u jedinom "posredniku izmedju Boga i ljudi, covjeku Kristu Isusu" (1 Tim 2,5).

2575 I tu Bog dolazi prvi. On pozivlje Mojsija iz goruceg grma. Taj ce dogadjaj ostati jednom od praslika molitve u zidovskoj i krscanskoj duhovnoj predaji. Ako, naime, "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev" zove svoga slugu Mojsija, to je zato jer je On Bog zivi koji hoce zivot ljudi. On se objavljuje da bi ih spasio, ali ne sam ni protiv njihove volje: On pozivlje Mojsija da ga posalje, da ga pridruzi svom suosjecanju, djelu svog spasavanja. U tom poslanju je kao neko Bozje moljenje, i Mojsije ce, poslije duge rasprave, uskladiti svoju volju s voljom Boga Spasitelja. Ali u tom razgovoru u kojemu se Bog povjerava, Mojsije uci takodjer moliti: izvlaci se, protuslovi, nadasve postavlja pitanja, i kao odgovor na njegovo trazenje Gospodin mu povjerava svoje neizrecivo ime, koje ce se razotkriti u njegovim velikim djelima.

2576 Dakle, "Bog je razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao sto covjek govori s prijateljem" (Izl 33,11). Mojsijeva molitva izrazita je kontem-plativna molitva zahvaljujuci kojoj je sluga Bozji vjeran svom poslanju. Mojsije je "razgovarao" cesto i dugo s Gospodinom, penjuci se na brdo da bi Ga slusao i zazivao, silazeci k narodu da bi mu rekao rijeci njegova Boga i vodio ga. "Od svih u kuci mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, ocevidnoscu" (Br 12,7-8), jer "Mojsije je bio veoma skroman covjek, najskromniji covjek na zemlji" (Br 12,3).

2577 U toj prisnosti s vjernim Bogom, sporim na srdzbu i punim milosti, Mojsije je crpio snagu i upornost za svoje posredovanje. On ne moli za sebe vec za narod sto ga je Bog sebi stekao. Vec za vrijeme bitke s Amalecanima ili da postigne ozdravljenje Mirjamino, Mojsije posreduje. No, posebno poslije otpadnistva naroda on se pred Bogom "zauze (...) za njih" (Ps 106,23) da bi spasio narod. Razlozi njegove molitve (zagovor je takodjer tajanstvena bitka) nadahnjivat ce smjelost velikih molitelja zidovskog naroda kao i Crkve: Bog je ljubav, on je dakle pravedan i vjeran; on ne moze proturjeciti samom sebi, on se mora sjecati svojih cudesnih djela, u pitanju je njegova Slava, on ne moze napustiti naroda koji nosi njegovo ime.

DAVID I KRALJEVA MOLITVA

2578 Molitva Bozjeg naroda razvijat ce se u sjeni Bozjeg prebivalista, zavjetnog kovcega i poslije Hrama. Najprije ce ga uciti moliti njegove vodje - pastiri i proroci. Samuel je od svoje majke Ane naucio kako se "treba drzati pred Gospodinom" a od svecenika Elija kako slusati njegovu Rijec: "Govori, Gospodine, sluga tvoj slusa" (1 Sam 3,9-10). Poslije ce i on spoznati cijenu i breme zagovora: "A od mene nek je daleko da zgrijesim Gospodinu prestajuci moliti za vas i upucivati vas na dobar i posten put" (1 Sam 12,23).

2579 David je u pravom smislu kralj "po srcu Bozjem", pastir koji moli za svoj narod i u njegovo ime; njegova ce podloznost Bozjoj volji, hvala i pokajanje biti primjer molitvi naroda. On je pomazanik Bozji, i njegova je molitva vjerno prianjanje bozanskom obecanju, ljupko i radosno pouzdanje u Onoga koji je jedini Kralj i Gospodin. Nadahnut Duhom Svetim, David je, u psalmima, prvi prorok zidovske i krscanske molitve. Molitva Krista, istinskog Mesije i Sina Davidova, otkrit ce i dopuniti smisao te molitve.

2580 Jeruzalemski hram, dom molitve koji je David htio podici, bit ce djelo njegova sina Salomona. Molitva posvete Hrama oslanja se na Bozje obecanje i savez, na djelatnu prisutnost njegova imena u narodu i na spomen velikih djela koja ucini za izlaska iz Egipta. Kralj zatim dize ruke prema nebu i zaziva Gospodina za sebe, za sav narod, za buduca pokoljenja, za oprostenje njihovih grijeha i za svakodnevne potrebe, da bi svi narodi spoznali da je On jedini Bog i da srce naroda potpuno pripada Njemu.

ILIJA, PROROCI I OBRACENJE SRCA

2581 Hram je trebao Bozjem narodu biti mjesto odgoja u molitvi: hodocasca, svetkovine, zrtve, vecernji prinos, kâd, "izlozeni" kruhovi, svi ti znakovi Svetosti i Slave Svevisnjeg i tako bliskoga Boga, bili su poziv i putovi molitve. Ali ritualizam je cesto zavodio narod u izvanjsko slavlje. Bio je potreban odgoj u vjeri, obracenje srca. To je bila zadaca proroka, prije i poslije (babilonskog) Izgnanstva.

2582 Ilija je otac proroka, njegov je "narastaj onih koji traze njega, koji traze lice Boga Jakovljeva". Njegovo ime, "Gospodin je moj Bog", navijesta poklik naroda koji na brdu Karmelu odgovara Ilijinoj molitvi. Jakov apostol upucuje na njega da nas potakne na molitvu: "Mnogo moze zarka molitva pravednikova" (Jak 5,16b-18).

2583 Posto je za svoga povlacenja na potok Kerit iskusio milosrdje, upucuje udovicu iz Sarfate da vjeruje u rijec Bozju, uvodi je u vjeru koju potvrdjuje svojom upornom molitvom: i Bog vraca u zivot udovicina sina.

Za vrijeme zrtve na brdu Karmelu, odlucujuce je iskusenje za vjeru Bozjeg naroda njegova molitva da Gospodnji oganj zapali zrtvu paljenicu "u casu kad se prinosi vecernja zrtva": "Uslisi me, Gospodine, uslisi me!" - te iste Ilijine rijeci istocne liturgije preuzimaju u euharistijskoj epiklezi.

Konacno, vracajuci se u pustinju prema mjestu gdje se zivi i istiniti Bog objavio svom narodu, Ilija se poput Mojsija sklanja "u spilju" dok nije "prosla" tajanstvena Bozja Prisutnost. No, istom ce se na brdu Preobrazenja razotkriti Onaj cije su lice oni trazili: spoznaja slave Bozje odsijeva na licu raspetog i uskrslog Krista.

2584 U "cetiri oka s Bogom" proroci crpu svjetlo i snagu za svoje poslanje. Njihova molitva nije bijeg iz nevjerna svijeta vec slusanje Rijeci Bozje. Ponekad je to rasprava ili jadanje, ali uvijek zauzimanje koje iscekuje i priprema zahvat Boga Spasitelja, Gospodara povijesti.

PSALMI, MOLITVA ZAJEDNICE

2585 Od Davida do dolaska Mesije, svete knjige sadrze molitvene stranice koje svjedoce o produbljivanju molitve, za sebe i za druge. Psalmi su malo-pomalo sabrani u zbirku od pet knjiga: Psalmi (ili "Pohvale"), remek-djelo su molitve u Starom zavjetu.

2586 Psalmi krijepe i izrazavaju molitvu Bozjeg naroda kao zajednice, za vrijeme velikih slavlja u Jeruzalemu i svake subote u sinagogama. Ta je molitva u isto vrijeme osobna i zajednicka; odnosi se na one koji mole i na sve ljude; uzdize se sa Svete zemlje i iz zajednica u Dijaspori (raseljenju), te zahvaca sve stvorenje; podsjeca na spasiteljske dogadjaje proslosti te se proteze k ispunjenju povijesti; spominje se vec izvrsenih Bozjih obecanja i ocekuje Mesiju koji ce ih konacno ispuniti. Moljeni i posve ispunjeni u Kristu, psalmi su bitni u molitvi njegove Crkve.

2587 Psaltir je knjiga u kojoj Rijec Bozja postaje covjekovom molitvom. U drugim knjigama Staroga zavjeta "rijeci navijestaju djela" (Bozja za ljude) "otkrivajuci u njima sadrzanu tajnu". U Psaltiru, rijeci psalmista izrazavaju, pjevajuci ih Bogu, djela njegova spasenja. Isti Duh nadahnjuje Bozje djelo i covjekov odgovor. Krist ce objediniti i jedno i drugo. U Njemu psalmi nas bez prestanka uce moliti.

2588 Raznolik izraz molitve psalama radja se istodobno u liturgiji Hrama i u ljudskom srcu. Bilo da je rijec o himnu, molitvi u nevolji ili zahvali, osobnoj ili zajednickoj prosnji, o kraljevoj ili hodocasnickoj pjesmi, o mudrosnoj meditaciji, psalmi su zrcalo cudesnih djela Bozjih u povijesti njegova naroda i ujedno ljudskih stanja koja prozivljuje psalmist. Psalam moze odrazavati i prosli dogadjaj, no cini to tako umjereno da ga zaista mogu moliti ljudi svih prilika i svih vremena.

2589 U psalmima se stalno provlace: jednostavnost i spontanost molitve, zudnja za samim Bogom, po svemu i sa svime sto je u njegovu stvaranju dobro, mucno stanje vjernika koji je, osobito u svojoj ljubavi prema Gospodinu, izlozen mnostvu neprijatelja i napasti te u iscekivanju sto ce uciniti Bog vjerni, sigurnost njegove ljubavi i predanje njegovoj volji. Molitva psalama uvijek je nosena hvalom i stoga naslov zbirke dobro pristaje onome sto nudi: "Pohvale". Sabrana za bogosluzje zajednice, prenosi nam poziv na molitvu i pjeva joj odgovor "Hallelu-Ja!" (Aleluja), "Hvalite Gospoda". Sto je ljepse od psalma? Lijepo stoga kaze sam David: "Hvalite Gospodina, jer je psalam dobar, Bogu nasem nek je slatka i dolicna pohvala". I s pravom: psalam je naime blagoslivljanje naroda, velicanje Boga, zahvaljivanje puka, sveopce klicanje, govor svemira, glas Crkve, milozvucna ispovijest vjere...