Clanak 3.

U VRIJEME CRKVE

2623 Na dan Pedesetnice obecani Duh izliven je nad ucenike dok su svi "bili zajedno na istom mjestu" (Dj 2,1) iscekujuci ga "jednodusno postojani u molitvi" (Dj 1,14). Duh koji poucava Crkvu i koji je podsjeca na sve sto je Isus rekao, formira je i u molitvenom zivotu.

2624 U prvoj jeruzalemskoj zajednici, vjernici "bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednistvu, lomljenju kruha i molitvama" (Dj 2,42). Taj je slijed izrazit za crkvenu molitvu: utemeljena na apostolskoj vjeri i ovjerovljena ljubavlju, ona se hrani Euharistijom.

2625 Molitve su prije svega one koje vjernici slusaju i citaju u Svetom pismu, no oni ih posuvremenjuju, osobito psalme, pocevsi od njihova ispunjenja u Kristu. Duh Sveti, koji tako Crkvu u molitvi podsjeca na Krista, vodi je k cjelovitoj Istini i stvara nove obrasce koji ce izraziti nedokucivo otajstvo Krista na djelu u zivotu, u sakramentima i u poslanju njegove Crkve. Ti ce se obrasci potom razviti u velike liturgijske i duhovne tradicije. Molitveni oblici izrazeni u apostolskim i kanonskim spisima ostat ce pravilom krscanske molitve.