Ukratko

2644 Duh Sveti koji uci Crkvu i podsjeca je na sve sto je Isus rekao, odgaja je i u molitvenom zivotu nadahnjujuci izraze koji se obnavljaju unutar trajnih oblika: blagoslova, prosnje, zagovora zahvaljivanja i hvale.

2645 Buduci da ga Bog blagoslivlje, covjekovo srce moze za uzvrat blagoslivljati onoga koji je izvor svakog blagoslova.

2646 Predmet prozbene molitve je oprostenje, trazenje Kraljevstva kao i svaka istinska potreba.

2647 Zagovorna molitva je prosnja u korist drugoga. Ne poznaje granica i proteze se i na neprijatelje.

2648 Svaka radost i trpljenje, svaki dogadjaj i potreba mogu biti povod zahvaljivanja, koje, sudjelujuci u Kristovu zahvaljivanju, mora ispuniti sav zivot: "U svemu zahvaljujte" (1 Sol 5,18).

2649 Molitva pohvale, potpuno nesebicna, usredotocuje se na Boga; ona ga slavi radi njega samoga, i, bez obzira na ono sto on cini, slavi ga jer JEST.