Clanak 1.

NA IZVORIMA MOLITVE

2652 Duh Sveti je "voda ziva" koja, u srcu koje moli, "struji u zivot vjecni" (Iv 4,14). On nas uci zahvacati je na samom vrelu: Kristu. U krscanskom zivotu ima zdenaca na kojima nas Krist ceka da nas napoji Duhom Svetim.

RIJEC BOZJA

2653 Crkva "snazno i na osobit nacin potice sve krscane (...) da ucestalim citanjem bozanskih Pisama steknu “uzviseno znanje - Isusa Krista” (...). No, molitva treba da prati citanje Svetoga pisma da se uspostavi razgovor izmedju Boga i covjeka, jer “Njemu se obracamo kad molimo, Njega slusamo kad citamo bozanske poruke”".

2654 Oci duhovnog zivota, parafrazirajuci Mt 7,7, ovako sazimlju raspolozenja srca hranjena Rijecju Bozjom u molitvi: "Trazite citajuci, i naci cete razmatranjem; kucajte moleci, i otvorit ce vam se promatranjem".

CRKVENO BOGOSLUZJE

2655 Poslanje Krista i Duha Svetoga koje, u sakramentalnom bogosluzju Crkve, navijesta, uprisutnjuje i priopcuje otajstvo spasenja, nastavlja se u srcu koje moli. Oci duhovnog zivota usporedjuju ponekad srce s oltarom. Molitva pounutarnjuje i usvaja liturgiju za vrijeme i poslije njezina slavlja. I onda kad je zivljena "u skrovitosti" (Mt 6,6), molitva je uvijek molitva Crkve, ona je zajednistvo s Presvetom Trojstvom.

BOGOSLOVSKE KREPOSTI

2656 U molitvu se ulazi kao sto se ulazi u liturgiju: na uska vrata vjere. Po znakovima njegove prisutnosti, trazimo i zelimo Gospodinovo lice, hocemo cuti i vrsiti njegovu Rijec.

2657 Duh Sveti, koji nas uci slaviti liturgiju iscekujuci Kristov dolazak, uci nas da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i osobna molitva podrzavaju u nama nadu. Osobito psalmi, sa svojim neposrednim i raznolikim izrazom, uce nas da nasu nadu stavimo u Boga: "Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i uslisa vapaj moj" (Ps 40,2). "A Bog nade napunio vas svakom radoscu i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

2658 "Nada pak ne razocarava. Jer ljubav je Bozja razlivena u srcima nasim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5). Molitva, oblikovana liturgijskim zivotom, crpi sve iz Ljubavi kojom smo ljubljeni u Kristu i koja nam daje da na ljubav odgovorimo ljubeci kako nas je on ljubio. Ljubav je pravi izvor molitve; tko iz nje crpi, doseze vrhunac molitve: Ljubim te, moj Boze, i jedina mi je zelja ljubiti tebe do posljednjeg daha zivota. Ljubim te, o moj beskrajno dragi Boze, i vise volim umrijeti ljubeci tebe, nego zivjeti a da te ne ljubim. Ljubim te, Gospodine, i jedina milost koju te molim, jest da te vjecno ljubim. (...) Moj Boze, ako moj jezik ne moze svakog trena reci da te ljubim, hocu da ti to moje srce ponovi kolikogod puta udahnem.

"DANAS"

2659 U odredjenim trenucima ucimo moliti slusajuci Rijec Gospodnju i sudjelujuci u njegovu vazmenom otajstvu; ali u svako vrijeme, u zgodama i nezgodama svakoga dana, daje nam se njegov Duh da nam nadahne molitvu. Isusov nauk o molitvi Ocu nasemu na istoj je crti kao i nauk o providnosti: vrijeme je u Ocevim rukama; susrecemo ga u sadasnjem casu, ne jucer ni sutra, vec danas: "O da danas glas mu poslusate: “ne budite srca tvrda”" (Ps 95,7-8).

2660 Moliti unutar dogadjanja svakog dana i svakog casa, jedna je od tajni Kraljevstva objavljenih "malenima", slugama Kristovim, siromasima blazenstava. Dostojno je i pravedno moliti da dolazak Kraljevstva pravde i mira utjece na tijek povijesti, no takodjer je vazno molitvom umijesiti svakidasnje male stvari. Svi oblici molitve mogu biti kvasac s kojim Gospodin usporedjuje Kraljevstvo.