Clanak 3.

VODITELJI U MOLITVI

"OBLAK SVJEDOKA"

2683 Svjedoci koji su nas pretekli u Kraljevstvu, posebno oni koje Crkva stuje kao "svece", sudjeluju u zivoj molitvenoj predaji primjerom svoga zivota, spisima koje su ostavili i svojom molitvom danas. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Usavsi "u radost" svoga Gospodara, "postavljeni su nad mnogim". Njihovo je posredovanje najvisa sluzba u Bozjem naumu. Mozemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.

2684 U opcinstvu svetih razvile su se kroz crkvenu povijest razne duhovnosti. Osobna karizma nekog svjedoka Bozje ljubavi prema ljudima mogla se prenijeti u nasljedje, kao Ilijin "duh" na Elizeja i na Ivana Krstitelja, da bi neki ucenici imali udjela u tom duhu. Pojedina duhovnost je takodjer i stjeciste drugih struja, liturgijskih i teoloskih, te svjedoci o inkulturaciji vjere u odredjenu covjekovu sredinu i njegovu povijest. Krscanske su duhovnosti dio zive molitvene predaje i nezaobilazni su vodici za vjernike. U svojoj bogatoj razlicitosti one odrazuju cistu i jedinstvenu svjetlost Duha Svetoga. Duh je zaista prebivaliste svetih, i svetac je vlastito prebivaliste Duha, jer on se prinosi da bi zivio s Bogom i nazvan je njegov Hram.

SLUZITELJI MOLITVE

2685 Krscanska je obitelj prvo mjesto odgoja za molitvu. Utemeljena na sakramentu zenidbe, obitelj je "kucna Crkva" u kojoj se djeca Bozja uce moliti "kao Crkva" i u molitvi ustrajati. Posebno za djecu, svakodnevna obiteljska molitva prvo je svjedocanstvo ziva sjecanja Crkve, sto ga Duh Sveti strpljivo budi.

2686 Zaredjeni sluzbenici takodjer su odgovorni za molitveni odgoj svoje brace i sestara u Kristu. Sluge Dobroga pastira, zaredjeni su da vode Bozji narod k zivim vrelima molitve: Rijeci Bozjoj, liturgiji, vrsenju bogoslovnih kreposti, Bozjemu "danas" u konkretnim zivotnim prilikama.

2687 Brojni su redovnici posvetili sav zivot molitvi. Poslije anahoreta Egipatske pustinje, pustinjaci, monasi i monahinje posvetili su svoje vrijeme hvali Boga i posredovanju za svoj narod. Posveceni se zivot ne odrzava i ne siri bez molitve; ona je jedan od zivih izvora kontemplacije i duhovnog zivota u Crkvi.

2688 Kateheza djece, mladih i odraslih, tezi za tim da se Rijec Bozja razmatra u osobnoj molitvi, posadasnjuje u liturgijskoj molitvi, te pou-nutarnjuje u svako vrijeme kako bi donosila rod u novom zivotu. Kateheza je takodjer trenutak u kojemu se pucka poboznost moze vrednovati i odgajati.Ucenje osnovnih molitava napamet pruza molitvenom zivotu neophodnu potporu, ali je nadasve vazno da se uziva u njihovu smislu.

2689 Molitvene skupine, kao "skole molitve", jesu danas jedan od znakova i pokretaca molitvene obnove u Crkvi, pod uvjetom da se napajaju na istinskim izvorima krscanske molitve. Skrb oko zajednistva znak je prave molitve u Crkvi.

2690 Duh Sveti nekim vjernicima daje darove mudrosti, vjere i rasudji-vanja u pogledu onog zajednickog dobra koje je molitva (duhovno vodstvo). Muzevi i zene koji su time obdareni istinski su posluzitelji zive molitvene predaje: Stoga, dusa koja hoce napredovati u savrsenstvu treba, prema savjetu Svetog Ivana od Kriza, "dobro procijeniti u cije se ruke stavlja, jer kakav je ucitelj, takav ce biti i ucenik; kakav je otac, takav ce biti i sin". I dalje: "Vodja treba biti ne samo ucen i mudar, vec i iskusan (...). Ako duhovni vodja nema iskustva duhovnog zivota, nesposoban je da vodi duse koje Bog ipak zove, i nece ih niti razumjeti".

MJESTA POGODNA ZA MOLITVU

2691 Crkva, kuca Bozja, vlastito je mjesto liturgijske molitve za zupnu zajednicu. Ona je takodjer povlasteno mjesto klanjanja stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu. Izbor prikladna mjesta nije nevazan za istinitost molitve: za osobnu molitvu, moze to biti "molitveni kutak", sa Svetim pismom i svetim slikama, da molitva bude tu, "u skrovitosti" pred nasim Ocem. U krscanskoj obitelji, ta vrst malog oratorija potice zajednicku molitvu;

u krajevima gdje ima samostana, njihove su zajednice pozvane da poticu sudjelovanje vjernika u molitvi casoslova te omoguce samocu potrebnu za intenzivniju osobnu molitvu;

hodocasca podsjecaju na nas hod zemljom prema nebu. Ona su tradicionalno jaka vremena za obnovu molitve. Svetista su hodocasnicima, koji traze svoja ziva vrela, izvanredna mjesta da "kao Crkva" dozive pojedine oblike krscanske molitve.