II. Postupnost Objave

BOG SE DAJE UPOZNATI VEC OD POCETKA

54 "Bog, koji po Rijeci stvara i uzdrzava sve, pruza ljudima u stvorenjima trajno svjedocanstvo o sebi. Hoteci pak da otvori put visnjeg spasenja, on je povrh toga vec od pocetka praroditeljima otkrio samog sebe".⁶ Zaogrnuvsi ih sjajem milosti i pravednosti, Bog ih je pozvao na usrdno zajednistvo sa sobom.

55 Ta Objava nije bila prekinuta grijehom nasih praroditelja. Bog ih je "po njihovu padu, obecavsi otkupljenje, stvarno podigao dajuci im nadu u spasenje; i ne sustajuci, vodio je brigu za ljudski rod da svima koji, ustrajuci u dobrim djelima, traze spasenje, dade zivot vjecni".⁷

A kad je neposluhom izgubio tvoje prijateljstvo, nisi ga ostavio pod vlascu smrti (...) Vise si puta ljudima i svoj savez ponudio. ⁸

SAVEZ S NOOM

56 Posto je jedinstvo ljudskog roda naruseno grijehom, Bog nastoji prije svega spasiti covjecanstvo spasavajuci sve pojedine njegove dijelove. Savez s Noom poslije opceg potopa⁹ izrice osnovno nacelo bozanskog nauma spasenja prema "narodima", to znaci ljudima ujedinjenim po skupovima, "svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima" (Post 10,5). 

57 Taj u isti mah kozmicki, socijalni i religiozni red mnostva naroda,  koji je bozanska Providnost povjerila na cuvanje andjelima,  ide za tim da ogranici oholost palog covjecanstva, koje bi, jednodusno u opacini,  htjelo samo stvoriti vlastito jedinstvo na nacin kule babilonske.  Ali poradi grijeha,  tom su privremenom naumu spasenja mnogobostvo i idolopoklonstvo naroda i njegova vodje stalna prijetnja da skrene u poganske stranputice.

58 Savez s Noom ostaje na snazi sve dok traje vrijeme narodâ,  do pro-glasa Evandjelja u cijelom svijetu. Biblija postuje neke velike likove "narodâ", kao sto su "Abel pravedni", kralj-svecenik Melkisedek,  pralik Kristov,  pravednici "Noa, Daniel i Job" (Ez 14,14). Tako Sveto pismo pokazuje do kojih visina svetosti mogu dospjeti oni, koji prema Noinu Savezu zive ocekujuci da Krist "sve rasprsene sinove Bozje skupi u jedno" (Iv 11,52).

BOG IZABIRE ABRAHAMA

59 Da ujedini rasprseno covjecanstvo, Bog odabire Abrama zovuci ga da izadje iz svoje zemlje, iz roda i doma oceva,  i od njega cini Abrahama, to jest "oca naroda mnogih" (Post 17,5): "Sva plemena na zemlji tobom ce se blagoslivljati" (Post 12,3 LXX). 

60 Narod koji bude potekao od Abrahama bit ce nosilac obecanja danog patrijarsima, bit ce narod izabrani,  koji je pozvan da pripravi jednog dana ponovno okupljanje svih sinova Bozjih u jedinstvu Crkve.  Taj ce narod biti korijen, na koji ce se nacijepiti pogani koji postanu vjernicima. 

61 Patrijarsi, proroci i drugi likovi Starog zavjeta bili su i bit ce uvijek stovani kao sveti u svim liturgijskim predajama Crkve.

BOG OBLIKUJE IZRAELA KAO SVOJ NAROD

62 U vremenu nakon patrijarha, Bog je od Izraela ucinio svoj narod. Izbavio ga je iz egipatskoga ropstva, sklopio s njime Sinajski savez i po Mojsiju dao mu svoj zakon, zato da ga priznaje i sluzi mu kao jedinomu, zivome i istinskom Bogu, brizljivom Ocu i pravednom sucu, i da iscekuje obecanog Spasitelja.

63 Izrael je Bozji svecenicki Narod, nad kojim je "zazvano ime Gospodnje" (Pnz 28,10). To je Narod onih "kojima je prvima Gospodin Bog govorio", Narod "starije brace" u vjeri Abrahamovoj.

64 Po prorocima Bog svoj Narod oblikuje u nadi spasenja, u iscekivanju novoga i vjecnoga saveza, koji ce, namijenjen svim ljudima, biti upisan u srcima. Proroci navjescuju korjenito otkupljenje Bozjega Naroda, ociscenje od svih njegovih nevjera, spasenje koje ce obuhvatiti sve narode. Nositelji ove nade bit ce prije svega Gospodnji siromasi i ponizni. Svete zene poput Sare, Rebeke, Rahele, Mirjame, Debore, Ane, Judite i Estere zivom su ocuvale nadu u spasenje Izraela. U tome je najsvjetliji lik Marija.