II. Razmatranje

2705 Ramatranje je u prvom redu trazenje. Duh trazi da shvati razloge i nacine krscanskog zivota, kako bi uz njih prionuo i odgovorio Gospodnjim zahtjevima. Pritom je potrebna pozornost koja se tesko drzi na uzdi. Obicno se potpomazemo kojom knjigom, i krscani nisu bez njih: Sveto pismo, napose Evandjelje, svete slike, liturgijski tekstovi dana ili vremena, spisi duhovnih otaca, djela duhovnosti, velika knjiga stvaranja i povijesti te stranica Bozjega "danas".

2706 Ramatranje onoga sto citamo dovodi nas da to usvojimo usporedjujuci to sa sobom. Tu se otvara druga knjiga: knjiga zivota. Od misli se prelazi na stvarnost. Ovisno o covjekovoj poniznosti i vjeri, otkrivaju se pokreti koji uzbudjuju srce i koji se mogu razluciti. Treba ciniti istinu da dodjemo k Svjetlu: "Gospodine, sto hoces da cinim?"

2707 Nacini razmatranja toliko su raznovrsni koliko je duhovnih ucitelja. Krscanin treba nastojati da redovito razmatra, inace je nalik na prva tri tla iz prispodobe o sijacu. No, sam nacin nije drugo doli vodic; vazno je, s Duhom Svetim, napredovati na jedinom putu molitve: Isusu Kristu.

2708 Razmatranje pokrece misao, mastu, osjecanje i zelje. To je pokretanje nuzno da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obracenje srca i ojaca volja da slijedi Krista. Krscanska molitva prvenstveno nastoji razmatrati "Kristova otajstva", kao u bozanskom citanju (lectio divina) ili u Gospinoj krunici. Taj oblik molitvenog razmisljanja ima veliku vrijednost, ali krscanska molitva treba teziti jos dalje: k spoznaji ljubavi Gospodina Isusa Krista i jedinstvu s Njim.