III. Unutarnja molitva

2709 Sto je unutarnja molitva? Sveta Terezija odgovara: "Unutarnja molitva, po mom misljenju, nije nista drugo doli prisni prijateljski saobracaj, cesto zadrzavanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi".

Takva molitva trazi "Onoga koga ljubi dusa moja" (Pj 1,17). To je Isus, i u njemu Otac. Njega trazi, jer njega zeljeti uvijek je pocetak ljubavi. Njega trazi u cistoj vjeri, onoj vjeri kojom nas On preporadja i kojom zivimo u njemu. U unutarnjoj molitvi moze se i razmatrati, ali je pogled upravljen na Gospodina.

2710 Izbor vremena i trajanja unutarnje molitve ovisi o odlucnoj volji, koja odaje tajne srca. Ne obavlja se unutarnja molitva kad se ima vremena: nego se odvaja vrijeme za Gospodina, sa cvrstom odlukom da mu se nece tijekom puta oduzeti, ma kakve bile kusnje i suhoca susreta. Ne moze se uvijek razmatrati, ali se uvijek moze unici u unutarnju molitvu, neovisno o zdravstvenom, poslovnom ili osjecajnom stanju. Srce je mjesto trazenja i susreta, u siromastvu i u vjeri.

2711 Ulazak u unutarnju molitvu slican je pocetku euharistijskog bogosluzja: "skrusiti" srce, pribrati cijelo svoje bice pod djelovanjem Duha Svetoga, boraviti u prebivalistu Gospodnjem koje smo mi sami, probuditi vjeru da udjemo u prisutnost Onoga koji nas ceka, dati da nam padnu maske i obratiti srce Gospodinu koji nas ljubi, da mu se predamo kao prinos koji valja procistiti i preobraziti.

2712 Unutarnja molitva je molitva Bozjeg djeteta, gresnika kojemu je oprosteno i koji pristaje prihvatiti ljubav kojom je ljubljen te joj zeli odgovoriti ljubeci jos vise. No, ujedno zna da je njegova uzvratna ljubav ona koju mu Duh razlijeva u srcu, jer sve je Bozja milost. Unutarnja molitva jest smjerno i siromasno predanje u ljubljenu Ocevu volju u sve dubljem jedinstvu s njegovim ljubljenim Sinom.

2713 Tako je unutarnja molitva najjednostavniji izraz otajstva molitve; ona je dar, milost; i moze biti primljena samo u poniznosti i siromastvu. Unutarnja je molitva saveznicki odnos koji Bog sklapa u dubini nasega bica. Ona je zajednistvo: Presveto Trojstvo u njoj oblikuje covjeka, sliku Bozju, "na svoju slicnost".

2714 Unutarnja je molitva takodjer osobito jako vrijeme molitve. U njoj nas Otac "jaci po Duhu svome u snazi za unutarnjeg covjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima nasim te budemo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi".

2715 Promatranje (kontemplacija) je pogled vjere, usmjeren na Isusa. "Ja gledam njega i on gleda mene", kazao je svom svetom zupniku seljak iz Arsa moleci pred svetohranistem. Ta pozornost prema njemu jest pregaranje "sebe". Njegov pogled cisti srce. Svjetlo Isusova pogleda rasvjetljuje oci nasega srca; ono nas uci da sve vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjecanja za sve ljude. Kontemplacija svraca takodjer pogled na otajstva Isusova zivota. Uci nas takodjer "unutarnjem poznavanju Gospodina" da ga vise ljubimo i nasljedujemo.

.2716 Unutarnja je molitva slusanje Rijeci Bozje. Daleko od toga da bude pasivno, to slusanje jest posluh iz vjere, bezuvjetan prihvat sluge i srdacno prianjanje djeteta. Ono sudjeluje u "Da" Sina koji je postao sluga i u "Da" njegove ponizne sluzbenice.

2717 Unutarnja je molitva sutnja, "znak svijeta koji dolazi" ili "sutljiva ljubav". Rijeci u toj molitvi nisu govor vec kao grancice koje podrzavaju oganj ljubavi. U toj tisini, nepodnosljivoj "izvanjskom" covjeku, Otac nam izrice svoju utjelovljenu Rijec, patnika, umrloga i uskrsloga, a Duh sinovstva cini nas dionicima Isusove molitve.

2718 Unutarnja je molitva sjedinjenje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj daje da sudjelujemo u njegovu otajstvu. Otajstvo Kristovo Crkva slavi u euharistiji, a Duh Sveti ga ozivljuje u unutarnjoj molitvi, da bi ga ljubav izrazila djelom.

2719 Unutarnja je molitva zajednistvo ljubavi, nositeljice Zivota za mnoge, u mjeri u kojoj pristaje ostati u tamnoj noci vjere. Vazmena noc Uskrsnuca prolazi kroz noc smrtne borbe i groba. To su tri povlastena vremena Isusova Casa koje njegov Duh (a ne "tijelo koje je slabo") daje prozivjeti u unutarnjoj molitvi. Valja pristati "jednu uru bdjeti s njim" (Mt 26,40-41).