DRUGI ODSJEK

MOLITVA GOSPODNJA

"OCENAS" 2759 "Jednom je Isus na nekom mjestu molio. Cim presta, rece mu jedan od ucenika: «Gospodine, nauci nas moliti, kao sto je i Ivan naucio svoje ucenike »" (Lk 11,1). Kao odgovor na tu molbu, Gospodin povjerava ucenicima i svojoj Crkvi temeljnu krscansku molitvu. Sveti Luka donosi kraci tekst (pet prosnji), koji je u svetog Mateja nesto duzi (sedam prosnji). Liturgijska tradicija Crkve uvijek se sluzila tekstom sv. Mateja (Mt 6,9-13):

Oce nas, koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje;

dodji kraljevstvo tvoje;

budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh nas svagdanji daj nam danas,

i otpusti nam duge nase,

kako i mi otpustamo duznicima nasim,

i ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od Zla. 2760 Vrlo rano, u bogosluzju bio je obicaj da se Molitva Gospodnja zakljuci doksologijom. U spisu Didaché (8,2): "Jer tvoja je moc i slava u vjekove". Apostolske uredbe dodaju na pocetku doksologije: "kraljevstvo". I taj se oblik danas rabi u ekumenskoj molitvi. Bizantska predaja poslije "slave" dodaje: "Oca i Sina i Svetoga Duha". Rimski misal prosiruje posljednju prosnju izricitim spomenom iscekivanja "blazene nade" (Tit 2,13) i dolaska Isusa Krista Gospodina nasega; slijedi poklik zajednice koji preuzima doksologiju Apostolskih uredaba.