IV. "Koji jesi na nebesima"

2794 Taj biblijski izraz ne oznacava mjesto ["prostor"] nego nacin bitka; ne Bozju udaljenost, nego njegovo velicanstvo. Nas Otac nije negdje "drugdje", on je "iznad svega" sto o njegovoj Svetosti mozemo zamisliti. I upravo jer je triput Svet, on je veoma blizak smjernu i skruse-nu srcu: S pravom se ove rijeci "Oce nas koji jesi na nebesima" odnose na srca pravednika, gdje Bog prebiva kao u svom hramu. Zato ce onaj koji moli zeljeti da onaj koga zaziva prebiva u njemu.

"Nebesa" bi mogli biti i oni koji nose sliku neba i medju kojima Bog prebiva i krece se. 2795 Simbol nebesa upucuje i na otajstvo Saveza koje zivimo dok molimo Ocenas. On je na nebesima: to mu je prebivaliste, a kuca Oceva jest nasa "domovina". Grijeh nas je prognao iz zemlje Saveza, a obracenje srca vraca nas k Ocu, k nebesima. No, u Kristu su nebo i zemlja pomireni, jer je Sin "sisao s nebesa" sam i svojim Krizem, Uskrsnucem i Uzasascem na nebesa, vraca zajedno sa sobom i nas.

2796 Kad Crkva moli "Oce nas, koji jesi na nebesima", ispovijeda da smo narod Bozji kojega Bog "posadi na nebesima u Kristu Isusu" (Ef 2,6), da smo skriveni "s Kristom u Bogu" (Kol 3,3), dok istodobno "u ovome (satoru) uzdisemo i ceznemo da se obucemo u svoj nebeski stan" (2 Kor 5,2). Krscani su u tijelu, ali ne zive po tijelu. Zive na zemlji, ali su gradjani neba.