I. "Sveti se ime tvoje"

2807 Rijec "(po)svetiti" ne smije se ovdje uzeti u uzrocnom smislu (samo Bog posvecuje, cini svetim), nego u smislu uvazavanja: priznati svetim, ophoditi na svet nacin. Zato se u klanjanju, takvo zazivanje shvaca kao pohvala i zahvala. Ovoj nas je prosnji Isus naucio kao zelji (optativ): to je molitva, zelja i iscekivanje, u cemu su zauzeti i Bog i covjek. Vec od prve prosnje nasem Ocu uronjeni smo u najdublju tajnu njegova Bozanstva i u dramu spasenja covjecanstva. Iskati da se njegovo ime "sveti" ukljucuje nas u dobrohotni njegov naum "sto ga je prije zasnovao", "da budemo sveti i neporocni pred njim u ljubavi".

2808 U odlucujucim trenucima svoga nauma spasenja, Bog objavljuje svoje ime, ali On ga objavljuje dovrsavajuci svoje djelo. To se djelo, medjutim, za nas i u nama ostvaruje, samo ako se ime njegovo posvecuje po nama i u nama.

2809 Bozja je svetost nedokuciva srz njegove vjecne tajne. Ono sto je od nje ocitovano u stvaranju i povijesti Pismo naziva Slava, izarivanje njegova Velicanstva. Stvarajuci covjeka "na svoju sliku, sebi slicna" (Post 1,26), Bog ga kruni "slavom" (Ps 8,6), ali pocinivsi grijeh covjek je lisen "slave Bozje" (Rim 3,23). Otada Bog svoju svetost ocituje objavljujuci i darivajuci svoje Ime, da covjeka obnovi "po slici njegova Stvoritelja" (Kol 3,10).

2810 U obecanju datom Abrahamu i u popratnoj zakletvi Bog zalaze samoga sebe, a da ne otkriva svog imena. Pocinje ga objavljivati Mojsiju, a ocituje ga u ocima cijelog naroda spasavajuci ga od Egipcana: "Ogrnuo se slavom" (Izl 15,1). Nakon Saveza na Sinaju, ovaj narod je "njegov" i on mora biti "sveti narod", jer u njemu prebiva Ime Bozje.

2811 Medjutim, unatoc svetom Zakonu koji mu sveti Bog opetovano daje ("Sveti budite. Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vas": Lev 19,2) i premda je Gospodin "zbog svog imena" strpljiv, narod se odvraca od Sveca Izraelova i "oskvrnjuje njegovo ime medju narodima". Zato su pravednici Starog saveza, siromasni povratnici iz izgnanstva i proroci, bili zapaljeni revnoscu za Ime.

2812 Konacno, u Isusu nam je ime Svetoga Boga objavljeno i darovano u tijelu, kao Spasitelj: objavljeno onim sto on Jest, njegovom Rijecju i njegovom Zrtvom. To je srz njegove svecenicke molitve: "Oce sveti ... za njih posvecujem samog sebe da i oni budu posveceni u istini" (Iv 17,19). Buduci da sâm "posvecuje" svoje ime, Isus nam objavljuje ime Ocevo (Iv 17,6). I kad je dovrsio svoj Vazam, Otac mu daje "ime koje je iznad svakog imena": "Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca" (Fil 2,9-11).

2813 U vodi krstenja smo oprani, posveceni, opravdani "u imenu Gospodina nasega Isusa Krista i u Duhu Boga nasega" (1 Kor 6,11). U cijelom nasem zivotu, Otac nas poziva nas "na svetost" (1 Tim 4,7); i buduci da je od njega sto smo "u Kristu Isusu, koji nama posta (...) posvecenje" (1 Kor 1,30), treba radi njegove slave i naseg zivota da njegovo ime bude posveceno u nama i po nama. To je razlog hitnosti prve prosnje. Uostalom tko bi mogao Boga posvetiti, kad on sam posvecuje. Ali zato sto je sam rekao "Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve svet" (Lev 20,26), molimo i trazimo da mi koji smo na krstenju posveceni ustrajemo u onome sto smo poceli biti. I to molimo svaki dan jer danomice grijesimo, i zato se moramo ocistiti od grijeha neprestanim posvecivanjem (...). Utjecemo se, dakle, molitvi da ta svetost ostane u nama. 2814 Bezuvjetno ovisi od naseg zivota i od nase molitve da njegovo ime bude posveceno medju narodima. Molimo Boga da posveti svoje ime, jer on svetoscu spasava i posvecuje sve stvorenje (...). Radi se o imenu koje daje spasenje izgubljenom svijetu, ali molimo da ime Bozje bude posveceno u nama, po nasem zivotu. Ako, naime, zivimo pravedno, ime je Bozje blagoslovljeno, ako, pak, zivimo necasno, ime se Bozje grdi, prema rijecima apostola: "Ime se Bozje zbog vas grdi medju poganima" (Rim 2,24). Mi, dakle, molimo da zasluzimo biti sveti, kako je sveto ime Boga nasega.

Kad kazemo "Sveti se ime tvoje", molimo da ono bude posveceno u nama koji smo u njemu, ali takodjer i u drugima koje milost Bozja jos ceka, da se uskladimo sa zapovjedi koja nas obvezuje da molimo za sve, cak i za neprijatelje. Evo zasto izricito ne govorimo: Sveti se ime tvoje "u nama", jer molimo da to bude u svim ljudima. 2815 Ova prosnja, koja sadrzi sve, uslisana je Kristovom molitvom, a tako i ostalih sest koje slijede. Molitva Ocu nasem nasa je molitva, ako je molimo "u ime" Isusovo. Isus u svecenickoj molitvi moli: "Oce sveti, sacuvaj ih u svom Imenu, koje si mi dao" (Iv 17,11).