III. "Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji"

2822 Volja je naseg Oca "da se svi ljudi spase i dodju do spoznanja istine" (1 Tim 2,3-4). On je "strpljiv (...) jer nece da tko propadne" (2 Pt 3,9). Njegova zapovijed, koja obuhvaca sve druge, i koja nam ocituje njegovu volju jest: da "ljubimo jedni druge, kao sto je on nas ljubio" (Iv 13,34).

2823 On nam je "obznanio otajstvo svoje volje, po dobrohotnom naumu svojem sto ga je prije zasnovao (...) uglaviti u Kristu - sve na nebesima i na zemlji (...) U njemu smo i mi predodredjeni, po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje" (Ef 1,9-11). Mi ustrajno molimo da se taj dobrohotni naum potpuno ostvari na zemlji, kao sto je vec ostvaren na nebu.

2824 U Kristu, i to njegovom ljudskom voljom, volja je Oceva jednom zauvijek savrseno ostvarena. Ulazeci u svijet Isus kaze: "Evo dolazim. Vrsiti, Boze, volju tvoju" (Heb 10,7; Ps 40,7). Samo Isus moze reci: "ja uvijek cinim sto je njemu milo" (Iv 8,29). U molitvi svoje smrtne borbe on potpuno pristaje uz volju Ocevu: "Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude" (Lk 22,42). Evo zasto je Isus "sam sebe dao za grijehe nase (...) po volji Bozjoj" (Gal 1,4). "U toj smo volji prinosom tijela Isusa Krista posveceni jednom zauvijek" (Heb 10,10).

2825 Isus "premda (...) Sin, iz onoga sto prepati, naviknu slusati" (Heb 5,8), a koliko vecma mi, stvorenja i gresnici, koji smo u njemu postali posinjena djeca. Molimo Oca naseg da ujedini nasu volju s voljom svoga Sina da vrsimo njegovu volju, nacrt njegova spasenja za zivot svijeta. Mi smo za to u osnovi nemocni, ali sjedinjeni s Isusom i snagom njegova Svetoga Duha mozemo mu predati svoju volju i odluciti da biramo ono sto je njegov Sin uvijek izabrao: ciniti sto je Ocu milo. Prianjajuci uz Krista mozemo s njime postati jedan duh, i tako vrsiti njegovu volju; tako ce ona biti savrseno ispunjena na zemlji kao na nebu.

Promatrajte kako nas Isus Krist uci biti poniznima, ocitujuci nam kako nasa krepost ne ovisi samo o nasem nastojanju, nego i o milosti Bozjoj. On ovdje zapovijeda svakom vjerniku koji moli da to cini opcenito za cijelu zemlju. On, naime, ne kaze: "Budi volja tvoja" u meni ili u vama, nego "po svoj zemlji": i to zato da zabluda bude otklonjena, a da tu zavlada istina, da mana bude unistena, a procvjeta krepost, i da zemlja vise ne bude razlicna od neba. 2826 Molitvom mozemo "razabirati sto je volja Bozja" (Rim 12,2; Ef 5,17) i dobiti "postojanost da je vrsimo" (Heb 10,36). Isus nas uci da se u Kraljevstvo nebesko ne ulazi rijecima, nego vrseci "volju Oca mojega koji je na nebesima" (Mt 7,21).

2827 "Bog uslisava onoga tko vrsi njegovu volju" (Iv 9,31). To je snaga molitve Crkve u ime njezina Gospodina, nadasve u Euharistiji. Ona je zajednistvo posredovanja s Presvetom Bogorodicom i svim svetima koji su bili "ugodni" Gospodinu, jer nisu htjeli drugo doli njegovu volju. Rijeci: "Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji" mozemo jos, bez povrede istine, prevesti: tako u Crkvi kako i u nasem Gospodinu Isusu Kristu; tako u Zarucnici s kojom je on zarucen kako i u Zarucniku koji je izvrsio volju Ocevu.