V. "Otpusti nam duge nase kako i mi otpustamo duznicima nasim"

2838 Ta prosnja iznenadjuje. Kada bi sadrzavala samo prvi dio recenice "Otpusti nam duge nase", mogla bi se, neizravno, ukljuciti u prve tri prosnje Gospodnje molitve, jer je Kristova zrtva "za otpustenje grijeha". Ali po drugom dijelu, nasa molitva nece biti uslisana, ako prije ne ispunimo jedan zahtjev. Nasa molba je okrenuta buducnosti, nas joj odgovor mora predhoditi, jer ih povezuje jedna rijec: "kako".

"OTPUSTI NAM DUGE NASE" ...

2839 Ocenas smo poceli moliti sa smionim pouzdanjem. Moleci Oca da njegovo ime bude posveceno, molili smo ga da budemo sve posveceniji. No, iako obuceni u krsne haljine, ne prestajemo grijesiti, odvracati se od Boga. Sada se, ovom novom molitvom, kao rasipni sin, vracamo k njemu i, kao carinik, priznajemo se gresnima pred njim. Nasa molba pocinje s "priznanjem", kojim istodobno priznajemo svoju bijedu i njegovo milosrdje. Nasa je nada izvjesna, jer u njegovu Sinu "imamo otkupljenje, otpustenje grijeha" (Kol 1,14; Ef 1,7). Djelotvoran i nesumnjiv znak njegova prastanja nalazimo u sakramentima Crkve.

2840 Medjutim, a ovo je strasno, ta bujica milosrdja ne moze prodrijeti u nase srce, sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili. Ljubav je, kao i Tijelo Kristovo, nedjeljiva: ne mozemo ljubiti Boga koga ne vidimo, ako ne ljubimo brata i sestru koje vidimo. Odbijanjem prastanja braci i sestrama nase se srce zatvara, i njegova tvrdoca cini ga nepropusnim za milosrdnu ljubav Ocevu; priznanjem grijeha nase se srce otvara njegovoj milosti.

2841 Ova je prosnja toliko vazna da je jedina kojoj se Gospodin vraca razlazuci je u Govoru na gori. Covjeku je nemoguce udovoljiti ovom mucnom zahtjevu otajstva Saveza. No, "Bogu je sve moguce".

"... KAKO I MI OTPUSTAMO DUZNICIMA NASIM"

2842 Ovaj "kako" nije jedini u Isusovu nauku:"Budite dakle savrseni,”kako” je savrsen Otac vas nebeski" (Mt 5,48); "budite milosrdni “kako” je Otac vas milosrdan" (Lk 6,36); "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge “kako” sam ja ljubio vas" (Iv 13,34). Nemoguce je opsluzivati Gospodinovu zapovijed, ako to biva izvanjskim oponasanjem bozanskog uzora. Ovdje je, pak, rijec o zivotnom udjelu u Svetosti, Milosrdju i Ljubavi Boga nasega, koje provire "iz dubine srca". Samo Duh koji je nas zivot (Gal 5,25), moze uciniti "nasima" iste osjecaje koji su bili u Kristu Isusu. Tada postaje moguce jedinstvo prastanja: "Prastajuci jedni drugima “kao sto” i Bog u Kristu nama oprosti" (Ef 4,32).

2843 Tako zazivljuju Gospodnje rijeci o prastanju, toj ljubavi koja ljubi sve do kraja. Prispodoba o nemilosrdnom sluzi, koja zaokruzuje Gospodinov nauk o crkvenom zajednistvu, zavrsava ovim rijecima: "Tako ce i Otac moj nebeski uciniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu". Sve se veze i razvezuje tu u "dubini srca". Nije u nasoj moci ne osjetiti i zaboraviti uvredu, ali srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u samilost i prociscava sjecanje okrecuci uvredu u zagovor.

2844 Krscanska molitva ide sve do oprastanja neprijateljima. Preobrazava ucenika suoblicujuci ga njegovom Ucitelju. Oprastanje je vrhunac krscanske molitve; samo srce, uskladjeno s Bozjom samiloscu, moze primiti dar molitve. Oprastanje takodjer svjedoci da je u nasem svijetu ljubav jaca od grijeha. Nekadasnji i danasnji mucenici daju to Isusovo svjedocanstvo. Oprastanje je osnovni uvjet pomirenja kako djece Bozje s njihovim Ocem tako i ljudi medjusobno.

2845 Ovo, u biti, bozansko prastanje nema granice ni mjere. Bilo da je rijec o uvredama ("grijehu" po Lk 11,4 ili "dugu" po Mt 6,12) mi smo, u stvari, uvijek duznici: "Nikomu nista ne dugujte, osim da jedni druge ljubite" (Rim 13,8). Zajednistvo Presvetog Trojstva je izvor i mjerilo istinitosti svakog suodnosa. Ono se zivi u molitvi, osobito u Euharistiji. Zato Bog ne prima zrtve od zavadjenoga, vec mu nalaze da se vrati od oltara i prije se pomiri s bratom, da miroljubivim molitvama i Bog moze biti umiren. Veca je zrtva Bogu nas mir i bratska sloga i puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga.