VI. "Ne uvedi nas u napast"

2846 Ova prosnja seze u korijen prethodne, jer su nasi grijesi plod pristanka na napast. Molimo naseg Oca da nas u nju ne "uvede". Tesko je grcki izraz prevesti jednom rijecju: znaci "ne dopustiti unici u", "ne dopusti da podlegnemo napasti". "Bog ne moze biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, zeli nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Ukljuceni smo u borbu "izmedju tijela i Duha". Ova prosnja moli Duha razlucivanja i jakosti.

2847 Duh Sveti nam omogucuje razlucivati izmedju kusnje, nuzne za rast unutarnjeg covjeka, sto vodi k "prokusanoj kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo takodjer razlikovati sto je "biti napastovan" a sto je "pristati" na napast. Konacno, dar razlucivanja razoblicuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oci i pozeljna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt.

Bog ne zeli nametnuti dobro, on zeli slobodne ljude (...). U odredjenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, cak ni mi sami, ne zna sto je nasa dusa primila od Boga. To nam otkriva kusnja, i tako nas uci da upoznamo sami sebe i na taj nacin, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila. 2848 "Ne uci u napast" ukljucuje odluku srca: "Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce (...). Nitko ne moze sluziti dvojici gospodara" (Mt 6,21.24). "Ako zivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal 5,25). Tim "pristajanjem" uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. "Nije vas zahvatila druga kusnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: nece pustiti da budete kusani preko svojih sila, nego ce s kusnjom dati i ishod da mozete izdrzati" (1 Kor 10,13).

2849 Medjutim, ta borba i pobjeda nisu moguce bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na pocetku i u zavrsnoj borbi agonije. Ovom prosnjom nasemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i agonijom. U zajednistvu s njegovom, postojano se naglasava budnost srca. Budnost je "cuvarica srca". Isus moli Oca da nas "cuva u svom imenu" (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potice na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski znacaj u odnosu na konacnu kusnju nase zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. "Evo dolazim kao tat. Blazen onaj koji bdije" (Otk 16,15).