III. Isus Krist - "Posrednik i punina sve Objave"

BOG JE REKAO SVE U SVOJOJ RIJECI

65 "Vise puta i na vise nacina Bog nekoc govorase ocima u prorocima; konacno, u ove dane, progovori nam u Sinu" (Heb 1,1-2). Krist, Sin Bozji koji je postao covjekom, jest jedina, savrsena i konacna Oceva Rijec. U njemu nam Otac kaze sve, i nece biti druge rijeci do ove. Sveti Ivan od Kriza, slijedeci tolike druge, sjajno to razlaze tumaceci Heb 1,1-2:

Darovavsi nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konacna Rijec, Bog nam je odjednom tom jedinom Rijecju rekao sve(...) Sto je naime nekoc djelomicno govorio prorocima, to nam je sve rekao u svome Sinu, davsi nam to sve, posto i jest njegov Sin. Stoga tko bi htio Boga jos ispitivati ili iskati od njega vidjenja i objave, ne samo da bi cinio glupost, nego bi Boga vrijedjao, jer ne bi svoj pogled upravio na Krista jedinoga, nego bi izvan njega trazio jos kakve stvari i novine.

DRUGE OBJAVE NECE BITI

66 "Krscanska, dakle, ekonomija (plan spasenja), ukoliko je, novi i konacni savez, nikada nece minuti: nemamo vise ocekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi nas Gospodin Isus Krist". Premda je objava dovrsena, ipak nije sva potpuno izrecena; na krscanskoj je vjeri da po-stupno kroz vjekove dosegne sav domasaj objave.

67 Tijekom stoljeca bilo je takozvanih "privatnih" objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da "poboljsaju" ili "upotpune" konacnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u odredjenom povjesnom razdoblju potpunije zivi. Pod vodstvom crkvenog uciteljstva osjecaj vjernika znade razluciti i prihvatiti ono sto je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca.

Krscanska vjera ne moze prihvatiti "objavâ" koje bi htjele nadici ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovrsena. Toga ima u nekih nekrscanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim "objavama" zasnivaju.