III. Duh Sveti - tumac Pisma

109 U Svetom pismu Bog govori covjeku na ljudski nacin. Da bi se Pismo ispravno tumacilo, treba dakle pazljivo istrazivati sto su nam sveti pisci stvarno htjeli reci i sto je Bog po njihovim rijecima odlucio otkriti.

110 Da bi se shvatila nakana svetih autora, treba uzeti u obzir prilike njihova vremena i njihove kulture, ondasnje "knjizevne vrste", onovremeni nacin shvacanja, izrazavanja i pripovijedanja. "Istina se, naime, drugacije iznosi i izrazava u tekstovima, prema tome jesu li povijesni, ili prorocki, ili pjesnicki, ili drugovrsna govora".

111 No, buduci da je Sveto pismo nadahnuto, postoji jos jedno ne manje vazno nacelo ispravna tumacenja, bez kojega bi Pismo ostalo mrtvo slovo: Sveto pismo treba "citati i tumaciti istim Duhom kojim je napisano".

Za tumacenje Svetog pisma u skladu s Duhom koji ga je nadahnuo, Drugi vatikanski sabor naznacuje tri kriterija:

112 1. Brizno paziti "na sadrzaj i jedinstvo cijeloga Pisma". Koliko god bile razlicite knjige od kojih se sastoji, Pismo je ipak jedno poradi jedinstva Bozjega nauma, kojemu je Isus Krist srediste i srce - srce otvoreno nakon njegove Pashe:

Pod Kristovim srcem treba razumjeti Sveto pismo, koje upravo otkriva srce Kristovo. To je srce prije Muke bilo zatvoreno jer Pismo bijase nejasno. Ali Pismo je poslije Muke otvoreno, da oni koji ga sada poznaju, razmotre i shvate kako trebaju protumaciti prorostva.

113 2. Pismo citati u "zivoj Predaji cijele Crkve". Prema rijeci Otaca, "sacra Scriptura principalius est in corde Ecclesiae quam in materialibus instrumentis scripta - Sveto pismo je vecma napisano u srcu Crkve nego u tvarnim knjigama". Crkva u svojoj Predaji doista cuva zivo sjecanje Bozje Rijeci, a Duh Sveti joj je tumac u duhovnom smislu.

114 3. Paziti "na analogiju vjere".Pod "analogijom vjere" podrazu-mijevamo uzajamnu povezanost istina vjere medju sobom i u cjelokupnom naumu Objave.

VISESTRUKI SMISAO PISMA

115 Prema staroj predaji moze se razlikovati dvostruk smisao Svetog pisma: doslovni i duhovni smisao. Ovaj potonji se opet dijeli na: alegorijski, moralni i anagogicki. Kad se ova cetiri smisla potpuno slazu, zivom citanju Pisma u Crkvi zajamceno je sve njegovo bogatstvo.

116 Doslovni smisao jest znacenje sto proizlazi iz rijeci Svetog pisma a utvrdjuje se egzegezom, koja se drzi pravila ispravna tumacenja. "Omnes sensus (sc. sacrae Scripturae) fundentur super litteralem - Svaki se smisao (Svetog pisma) temelji na doslovnom".

117 Duhovni smisao. Zahvaljujuci jedinstvu Bozjega nauma, ne samo tekst Svetog pisma, nego i stvarnosti i dogadjaji, o kojima se govori, mogu biti znakovi.

Alegorijski smisao. Do dubljeg shvacanja dogadjaja mozemo doprijeti ako prepoznamo znacenje koje imaju u Kristu; tako npr. prelazak Crvenoga mora znak je Kristove pobjede, a time i Krstenja. Moralni smisao. Dogadjaji, o kojima Sveto pismo pripovijeda, mogu nas ponukati da ispravno djelujemo. Opisani su "za upozorenje nama" (1 Kor 10,11). Anagogicki smisao. Odredjene stvarnosti i dogadjaje mozemo sagledati u njihovu vjecnom znacenju, kojim nas uznose (grcki: "anagoge") prema nasoj Domovini. Tako je Crkva na zemlji znak nebeskog Jeruzalema.

118 Znacenje ovog cetverostrukog smisla dobro sazimlje srednjovjekovni dvostih:

Littera gesta docet, quid credas allegoria,
Moralis quid agas, quo tendas anagogia.

Slovo uci dogadjaje, alegorija sto vjerovati,
Moral sto ciniti, anagogija kamo teziti.

119 "Tumaci su pozvani da po tim pravilima rade na dubljem razumijevanju i izlaganju smisla Svetoga pisma da otud, kao iz pripravna proucavanja, sazre sud Crkve. Sve naime sto je u svezi s tumacenjem Pisma podlijeze konacno sudu Crkve, koja vrsi bozansko poslanje i sluzbu cuvanja i tumacenja rijeci Bozje".

"Ego vero Evangelio non crederem, nisi me catholicae Ecclesiae commoveret auctoritas" - Ja ne bih vjerovao Evandjelju, kad me ne bi na to poticao autoritet Katolicke Crkve.