II. "Znam komu sam povjerovao" (2 Tim 1,12)

VJEROVATI U JEDNOG BOGA

150 Vjera je prije svega covjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu sto ju je Bog objavio. Kao osobno prianjanje Bogu i pristanak uz istinu koju je on objavio, krscanska se vjera razlikuje od vjere u neku ljudsku osobu. Dobro je i pravedno povjeriti se potpuno Bogu i posvema vjerovati ono, sto on kaze. Naprotiv, bilo bi isprazno i varljivo takvu vjeru pokloniti nekom stvorenju. 

VJEROVATI U ISUSA KRISTA, SINA BOZJEGA

151 Za krscane vjerovati u Boga nerazdruzivo je povezano s vjerom u onoga, koga je on poslao, "Sina njegova, Ljubljenoga", u kojem mu je sva milina. Bog nam je rekao da ga slusamo.  Gospodin sam kaze ucenicima: "Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte!" (Iv 14,1). Mozemo vjerovati u Isusa Krista, jer je on sam Bog, Rijec Bozja tijelom postala: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorodjenac - Bog - koji je u krilu Ocevu, on nam ga obznani" (Iv 1,18). Buduci da je on "vidio Oca" (Iv 6,46), jedini je koji ga poznaje i moze nam ga objaviti. 

VJEROVATI U DUHA SVETOGA

152 Ne moze covjek vjerovati u Isusa Krista, ako nema udjela u njegovu Duhu: Duh Sveti objavljuje ljudima, tko je Isus. Zaista "nitko ne moze reci: “Isus je Gospodin”, osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Duh sve pronice, i dubine Bozje(...) Tako i sto je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bozjega" (1 Kor 2,10-11). Samo Bog poznaje Boga potpuno. Mi vjerujemo u Duha Svetog, jer on je Bog.

Crkva ne prestaje ispovijedati vjeru u jednoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.