V. DODACI

Velika glad i smaknuće Šaulovih

potomaka

#21U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce." (2) Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. (3) David, dakle, upita Gibeonce: "Što da vam učinim i čime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" (4) Gibeonci odgovoriše: "Ne tražimo mi ni srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji čovjek u Izraelu." David će im nato: "Što reknete učinit ću za vas." (5) A oni odgovoriše kralju: "Čovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom području, (6) od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat ću vam ih." (7) Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova. (8) Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kćeri, koje je rodila Šaulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Šaulove kćeri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole. (9) Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na početku ječmene žetve. (10) Rispa, Ajina kći, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od početka ječmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noću. (11) Kad su Davidu javili što je učinila Ajina kći Rispa, Šaulova inoča, (12) ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. (13) David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. (14) I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.

Junačka djela protiv Filistejaca

(15) Jednom opet nasta rat između Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. (16) Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, čije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov mač, hvastao se tada da će ubiti Davida. (17) Ali Davidu priskoči u pomoć Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: "Nećeš više ići s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!" (18) Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. (19) Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaču kao tkalačko vratilo. (20) Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki čovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i četiri; i on bijaše potomak Rafin. (21) Kad je počeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. (22) Ta četvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.

Psalam Davidov

#22David upravi Jahvi riječi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. (2) Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; (3) Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, spasenje moje, tvrđavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. (4) Zazvat ću Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen. (5) Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, (6) Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: (7) u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. (8) I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. (9) Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. (10) On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. (11) Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. (12) Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, (13) od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. (14) Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. (15) Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. (16) Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. (17) On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. (18) Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. (19) Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, (20) na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. (21) Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, (22) jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. (23) Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, (24) do srži odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. (25) Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. (26) S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. (27) S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, (28) jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oči ohole. (29) Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: (30) s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. (31) Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu. (32) Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? (33) Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. (34) Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, (35) ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. (36) Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. (37) Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. (38) Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. (39) Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. (40) Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. (41) Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. (42) Vapiju u pomoć, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. (43) Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. (44) Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. (45) Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuđinci meni laskaju, (46) sinovi tuđinski gube srčanost izlaze dršćuć iz svojih utvrda. (47) Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! (48) Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. (49) Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od čovjeka silnika spasavaš. (50) Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: (51) umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

Davidove posljednje riječi

#23Ovo su posljednje Davidove riječi: "Riječ Davida, sina Jišajeva, riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevača pjesama Izraelovih: (2) Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku. (3) Reče mi Jakovljev Bog, reče mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, (4) taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. (5) Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom: on je učinio vječan Savez sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. (6) Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. (7) Nitko ih se ne dotiče, osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju."

Davidovi junaci

(8) Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak među trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. (9) Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. (10) Ali se on čvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. (11) Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leće, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. (12) Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. (13) Trojica između tridesetorice jednom su krenula na put i o početku žetve došla k Davidu u Adulamsku pećinu kad jedna filistejska četa bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. (14) David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. (15) David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?" (16) Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi (17) govoreći: "Ne dao mi Jahve da to učinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažući život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, učinila ta tri junaka. (18) Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se među tridesetoricom. (19) On se odlikovao među tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. (20) Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junačkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. (21) Ubio je i nekog Egipćanina, čovjeka golema stasa. Egipćanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipćaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. (22) To je učinio Jojadin sin Benaja i proslavio se među tridesetoricom junaka. (23) Bio je najznamenitiji među tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. (24) Asahel, brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; (25) Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; (26) Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; (27) Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; (28) Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; (29) Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; (30) Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; (31) Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; (32) Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; (33) Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; (34) Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; (35) Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; (36) Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; (37) Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; (38) Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; (39) Urija Hetit. Svega trideset i sedam.

Popis pučanstva

#24Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreći: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!" (2) I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiđite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda." (3) Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim očima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?" (4) Ali kraljeva riječ bijaše jača od Joabove i od riječi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. (5) Prijeđoše oni preko Jordana i počeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. (6) Potom dođoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. (7) Zatim dođoše do tvrđave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. (8) Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. (9) Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi.

Kuga i Božje oproštenje

(10) Poslije toga Davida zapeče savjest što je dao brojiti narod pa reče Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to učinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." (11) Kad je David ujutro ustao, već je Jahvina riječ bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: (12) "Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti učinim!'" (13) Gad tako dođe Davidu i javi mu ovo: "Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" (14) David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" (15) David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšenične žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do određenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuća ljudi od Dana do Beer Šebe. (16) Kad je anđeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reče anđelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anđeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. (17) Kad David vidje anđela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam učinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

Gradnja žrtvenika

(18) Istoga dana dođe Gad k Davidu i reče mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" (19) I ode David po Gadovoj riječi, kako mu je zapovjedio Jahve. (20) Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziđe i pokloni se kralju licem do zemlje. (21) Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." (22) Arauna reče Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim očima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! (23) Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reče Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" (24) Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoću da kupim od tebe i da platim; neću prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. (25) Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i pričesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.