II. PIŠČEV PREDGOVOR

(19) Povijest Jude Makabeja i njegove braće, očišćenje velikog Hrama, obnovu žrtvenika; (20) zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora; (21) nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg; (22) zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuće, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošću; (23) sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi ćemo pokušati da zbijemo u jedno djelo. (24) S obzirom na obilje brojeva i na teškoću na koju, zbog opsežnosti građe, nailaze oni koji se upuštaju u povijesna izlaganja, (25) nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele čitati, lako štivo onima koji bi te činjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist. (26) Nama koji smo se latili mučnog posla skraćivanja ono nije laka zadaća nego rad koji stoji znoja i bdjenja. (27) Ali kao što nije lako onome koji priređuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi ćemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj mučni posao. (28) Prepuštajući povjesničaru brigu da podrobno opisuje svaki događaj, mi ćemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz. (29) Kao što se graditelj nove kuće mora pobrinuti za čitavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu. (30) Udubiti se u stvar, istraživati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dužnost pisca povijesti. (31) A onomu koji sažima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, kloneći se iscrpne povijesti. (32) Počnimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvlačiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.