| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
Bog kažnjava samo u ime pravde
#22Elifaz Temanac progovori tad i reče: (2) "Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. (3) Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan? (4) Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti? (5) Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? (6) Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; (7) ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; (8) otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; (9) puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. (10) Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. (11) Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. (12) Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? (13) Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? (14) Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' (15) TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? (16) Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. (17) Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' (18) A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. (19) Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: (20) 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" (21) S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. (22) Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. (23) Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, (24) tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. (25) Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. (26) Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. (27) Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. (28) Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. (29) Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. (30) Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."
#23Job progovori i reče: (2) "Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: (3) o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja, (4) pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. (5) Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao! (6) Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. (7) U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. (8) Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga. (9) Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. (10) Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići! (11) Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć'; (12) slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim. (13) Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti. (14) Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio! (15) Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata. (16) U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, (17) premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro. #24Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? (2) Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. (3) Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. (4) Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. (5) K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. (6) Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. (7) Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni. (8) Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. (9) Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. (10) Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose. (11) Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. (12) Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. (13) Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. (14) Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće <16a> i u tmini provaljuje kuće. (15) Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice. (16) <16b>Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. (17) Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. (18) Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. (19) K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. (20) Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina. (21) Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra. (22) Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. (23) Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. (24) Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima." (25) Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"
#25Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: (2) "Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. (3) Zar se njemu čete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? (4) Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? (5) Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. (6) Što reći onda o čovjeku, tom crvu, o sinu čovjekovu, crviću jadnom?
#26Job progovori i reče: (2) "Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! (3) Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. (4) Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"
(5) Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. (6) Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. (7) On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. (8) On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. (9) On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. (10) On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. (11) Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. (12) Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. (13) Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. (14) Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?" #27Job nastavi svoju besjedu i reče: (2) "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: (3) sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, (4) usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. (5) Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. (6) Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće. (7) Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! (8) Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? (9) Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? (10) Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? (11) Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog. (12) Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
(13) "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. (14) Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha. (15) Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće. (16) Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, (17) nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. (18) Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: (19) bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. (20) Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. (21) Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. (22) Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. (23) Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.