| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#32Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. (2) Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; (3) a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. (4) Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. (5) Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. (6) I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče:
"Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. (7) Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.' (8) Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka. (9) Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči. (10) Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. (11) S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati. (12) Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne. (13) Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.' (14) Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima. (15) Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu. (16) Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu! (17) Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti. (18) Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. (19) Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina. (20) Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama. (21) Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome. (22) Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
#33Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. (2) Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. (3) Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. (4) TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. (5) Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! (6) Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; (7) zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. (8) Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: (9) 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. (10) Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. (11) Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' (12) Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. (13) Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? (14) Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. (15) U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, (16) tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim (17) da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, (18) da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. (19) Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, (20) kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; (21) kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, (22) kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. (23) Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, (24) pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! (25) Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' (26) Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. (27) Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. (28) On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' (29) Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: (30) da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. (31) Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. (32) Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. (33) Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."
#34Elihu nastavi svoju besjedu i reče: (2) "I vi, mudraci, čujte što ću reći, vi, ljudi umni, poslušajte mene, (3) jer uši nam prosuđuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. (4) Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. (5) Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. (6) U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' (7) Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, (8) sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? (9) On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' (10) Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, (11) te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. (12) Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. (13) TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? (14) Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, (15) sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. (16) Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. (17) Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoćeš li osudit'? - (18) Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' (19) Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? (20) Zaglave za tren, usred gluhe noći: komešaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. (21) Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. (22) Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. (23) Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti. (24) Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. (25) TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. (26) Ćuškom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. (27) Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove (28) goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. (29) Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? (30) Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. (31) Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neću. (32) Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' (33) Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odlučuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! (34) Svi ljudi umni sa mnom će se složit' i svatko razuman koji čuje mene: (35) Nepromišljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. (36) Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; (37) a svom grijehu još pobunu domeće, među nama on plješće dlanovima i hule svoje na Boga gomila."
Bog nije ravnodušan na ono što
#35Elihu nastavi svoju besjedu i reče: (2) "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, (3) kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?' (4) Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. (5) Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! (6) Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? (7) Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? (8) Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. (9) Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika, (10) nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja, (11) umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?' (12) Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. (13) Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni! (14) A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.' (15) Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' (16) Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."
#36Elihu nastavi i reče: (2) "Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. (3) Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. (4) Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. (5) Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. (6) Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. (7) S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. (8) Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, (9) djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. (10) Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. (11) Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. (12) Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. (13) A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; (14) u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. (15) Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: (16) izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. (17) Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, (18) nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. (19) Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. (20) Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. (21) Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
(22) Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? (23) Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? (24) Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. (25) S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. (26) Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! (27) U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. (28) Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. (31) Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. (29) Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? (30) Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. (32) On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. (33) Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu. #37Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. (2) Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. (3) Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - (4) iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. (5) Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. (6) Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' (7) svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. (8) U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju. (9) S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. (10) Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. (11) I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; (12) kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. (13) Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. (14) Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. (15) Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? (16) Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog. (17) Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? (18) Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog? (19) DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. (20) Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? (21) Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? (22) Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! (23) Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. (24) Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"