| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
Dužnost je kraljevima težiti mudrosti
#6Čujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Poučite se, vladari zemalja dalekih! (2) Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda! (3) Gospod je onaj koji vam je moć podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji će ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti. (4) Iako ste upravljači njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj. (5) Gospod će vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna; (6) maleni su oproštenja dostojni, a moćnici će biti moćno kažnjeni. (7) Jer Gospod Svevladar ne uzmiče ni pred kim niti se plaši kakve veličine: tÓa on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve, (8) a istraga oštra očekuje moćnike. (9) Vama su dakle, vladari upravljene riječi moje da se naučite mudrosti i ne griješite. (10) Jer oni koji sveto čuvaju svetinje sami se posvećuju, i koji su u tom poučeni nalaze obranu. (11) Žudite stoga za riječima mojim, čeznite za njima: one će vas poučiti.
Tražena mudrost - nađena mudrost
(12) Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. (13) Ona pretječe sve koji je žude i prva im se pokazuje. (14) Tko zorom rani njoj taj se ne muči: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. (15) Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. (16) Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli. (17) Jer njezin početak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj; (18) voljeti je znači držati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost, (19) a besmrtnost vodi u blizinu Božju; (20) tako žudnja za mudrošću dovodi do kraljevstva. (21) Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i žezlima, tad mudrost štujte da dovijeka kraljujete.
(22) A sad ću vam priopćiti što je mudrost i kako je postala. Neću vam skriti tajne, nego ću je pratiti od početka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i neću istinu mimoići. (23) Neću poći ni s pogubnom Zavišću: ona ništa zajedničko nema s Mudrošću. (24) Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu. (25) Zato crpite nauku iz riječi mojih i bit će vam na probitak.
I Salomon je čovjek kao ostali
#7I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog bića od zemlje načinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majčinoj, (2) u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena muževljeva i slasti družice u spavanju. (3) I ja sam, došavši na svijet, udahnuo zajednički zrak i pao na zemlju koja nas sve nosi, i plač mi je bio prvi glas kao i svima ostalima. (4) U pelenama bijah odgajan i u brigama, (5) jer nijedan kralj nije drukčije postao niti na svijet došao. (6) Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a tako i jedan izlazak.
(7) Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. (8) Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. (9) Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. (10) Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. (11) A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. (12) I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. (13) I ono što naučih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. (14) Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka.
Priziv za božanskim nadahnućem
(15) Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa mudrosti i upravlja mudracima. (16) U njegovoj smo ruci mi i riječi naše, sa svim našim razborom i umijećem. (17) On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela; (18) početku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, (19) tijeku godina i položaju zvijezda; (20) naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moći duhova i mislima ljudskim, različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja. (21) I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.
(22) Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, (23) nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje. (24) Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom. (25) Jer je ona dah sile Božje i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti. (26) Ona je odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove. (27) Jedna je, a može sve, i, ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke. (28) Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošću. (29) Ona je od sunca sjajnija i nad sve zviježđe uzvišena; uspoređena sa svjetlošću, ona je nadmašuje: (30) jer svjetlost ustupa mjesto noći, dok zloća nema moći protiv mudrosti. #8Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
(2) Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu. (3) Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. (4) Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih. (5) Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? (6) Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik? (7) Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. (8) Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
(9) Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi. (10) Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima. (11) Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih. (12) Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima. (13) Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem. (14) Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni. (15) Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. (16) Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
Salomon se pripravlja za mudrost
(17) Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću (18) i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. (19) Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, (20) ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. (21) A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je već bila znati čiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:
#9Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir (2) i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom da vlada nad stvorovima tvojim (3) i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravičnom: (4) daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me između djece svoje. (5) Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, čovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. (6) Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio. (7) Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kćerima svojim. (8) Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga Šatora koji si odiskona bio spremio. (9) S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim očima i što je pravo po tvojim zapovijedima. (10) Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo. (11) Jer ona sve zna i razumije, ona će me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moći. (12) Tad će ti djela moja biti ugodna, i ja ću pravedno upravljati pukom tvojim i bit ću dostojan prijestolja oca svoga. (13) Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? (14) Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. (15) Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. (16) Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? (17) Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. (18) Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.