| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#44Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima. (2) Mnogo je slave podijelio Višnji i pokazao svoje veličanstvo od iskonskih dana. (3) Jedni vladahu kraljevstvima svojim i bijahu poznati po svojoj snazi; drugi bijahu mudri savjetnici i izricahu riječi proročanske. (4) Savjetom svojim upravljahu ljudima, razumijevanjem narodne mudrosti, i mudrim napucima svojeg nauka. (5) Neki skladahu napjeve i pisahu pjesme; (6) drugi bijahu bogati i moćni živeći mirno u domovima svojim. (7) Svi se oni proslaviše u svom vremenu i bijahu slava svojeg doba. (8) Neki od njih ostaviše ime za sobom te se o njima još hvale pjevaju. (9) A drugima opet nema spomena, iščezoše kao da nikad nisu niti postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za njima. (10) Ali ovi bijahu ljudi pobožni čija se dobra djela ne zaboravljaju; (11) u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. (12) Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih; (13) dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova; (14) u miru počivaju tijela njihova i ime živi za sva pokoljenja; (15) mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu naviješta općina.
(16) Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja.
(17) Noa bijaše savršen pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj; po njemu je spašen ostatak na zemlji u doba Potopa. (18) Vječni je Savez utemeljen s njim da više neće od potopa izginuti sve živo.
(19) Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; (20) on je čuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez učvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao. (21) Zato mu je Gospod zakletvom obećao da će blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da će ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u baštinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih.
(22) I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamčio (23) blagoslov svih ljudi i utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u baštinu: podijelio je na dijelove i razdijelio među dvanaest plemena.
#45Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (2) Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima. (3) Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave. (4) Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi; (5) dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.
(6) Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva. (7) Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave. (8) Odjenu ga dičnim savršenstvom i opremi bogatom odjećom: gaćama, haljom i oplećkom. (9) Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u Svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova. (10) I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu; oplećak sudački, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca; (11) drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. (12) I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pečatom posvete, ures vrhunski, djelo veličanstveno, ukrase, očima u nasladu. (13) Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikada ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek. (14) Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana. (15) Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje. (16) Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove. (17) Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom. (18) Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. (19) I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenim ognjem. (20) I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju. (21) Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu. (22) Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela među narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.
(23) I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu. (24) Zato bi Savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena. (25) Učinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu. (26) Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predačke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeđe na potomke njihove.
#46Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proročkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj. (2) Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i mačem zamahnuo protiv gradova! (3) Tko je ikad imao njegovu odlučnost? On je vodio bojeve Gospodnje. (4) Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva? (5) Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuču. (6) Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.
(7) I jer je vjerno išao za Svemogućim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune. (8) Zato je i sačuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuća pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teče med i mlijeko. (9) Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim, (10) neka bi spoznao sav Izrael da je dobro ići vjerno za Gospodom.
(11) I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov. (12) Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim.
(13) Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom. (14) Po Zakonu Gospodnjem upravljaše općinom, i Gospod je pohodio Jakova. (15) Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac. (16) I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseći mliječno janješce. (17) Tada zagrmje Gospod s neba i u strašnoj lomljavi začu glas njegov; (18) porazio je vođe dušmanske i satro knezove filistejske. (19) I kad je polazio na počinak vječni, posvjedočio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ništa, čak ni potplate obične." I nitko ga nije optužio. (20) A kad je usnuo, proreče još jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proročki da izbriše opačinu s naroda.
#47Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.
(2) Kao što se pretilina odlučuje od pričesnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih. (3) Igraše se s lavom kao s jarićima i s medvjedima kao s janjcima; (4) zar nije još kao dječak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praćke bacio kamen i slomio oholost Golijata? (5) Jer i on prizva Boga Svevišnjega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vješta bojevima i podigne jakost narodu svome. (6) Zato mu je dana slava od deset tisuća, i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda, i ponudiše mu krunu slavnu, (7) jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana. (8) U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevišnjeg riječima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga. (9) Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu. (10) Blagdanima je sjajnost dodao i savršeno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Svetište je odzvanjalo već od zore. (11) Zato mu Gospod grijehe oprosti i podiže dovijeka silu njegovu i dade mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.
(12) Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio. (13) Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podići vječno Svetište. (14) Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke! (15) Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama. (16) Ime ti se pročulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom. (17) Začudio si svijet pjesmama svojim, pričama, poslovicama i odgovorima. (18) U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namnožio srebra kao olova. (19) A slabine si svoje potom priklonio ženama i postao rob svoga tijela. (20) Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima. (21) Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izađe pobunjena vlast. (22) Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio riječi svoje: izabranika svoga nije lišio potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, već je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega.
(23) I počinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostavivši jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od čitava naroda, čovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.
(24) A zatim dođe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zloće. Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše te ih otjeraše iz zemlje njihove. (25) Jer okušavahu svaku vrstu opačine, sve dok ih osveta ne snađe.
#48I usta prorok Ilije kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. (2) On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. (3) Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. (4) Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? (5) Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. (6) Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. (7) Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. (8) Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. (9) Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. (10) Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. (11) Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život.
(12) Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti. (13) Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo. (14) Za života je čudesa činio, a u smrti svojoj djela divotna.
(15) Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta; (16) samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuće Davidove. Neki su od njih pravo činili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh.
(17) Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa pećine i sagradi spremišta vodena. (18) Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše. (19) Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima; (20) ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom, (21) razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi.
(22) Jer je Ezekija činio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viđenju svojem. (23) U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život. (24) U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu. (25) Objavio je budućnost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.
#49Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijećem mirisarskim; svačijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. (2) Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost. (3) Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.
(4) Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opačinu na opačinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. (5) Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuđinskom narodu. (6) Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, (7) po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrđuje. (8) Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. (9) Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. (10) A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.
(11) Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao pečatnjak na desnici. (12) A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, određen za vječnu slavu.
(13) Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.
(14) Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. (15) A je li se ipak rodio čovjek kao Josip? Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjećene. (16) Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.
#50Šimun, Sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram. (2) Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. (3) U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo. (4) U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. (5) Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma? (6) Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun; (7) kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; (8) kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga (9) i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem; (10) kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake. (11) Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom; (12) kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove (13) svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. (14) Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru; (15) pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega. (16) Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. (17) I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem. (18) A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, (19) dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. (20) Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom. (21) I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.
(22) A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj. (23) On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. (24) Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.
(25) Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod: (26) na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.
(27) Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. (28) Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar. (29) Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.