III. POHVALA MUDROSTI

(9) Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. (10) Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini, (11) onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju? (12) Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! (13) Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. (14) Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. (15) Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? (16) Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, (17) gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? (18) I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? (19) Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi. (20) Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše; (21) staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. (22) Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; (23) ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. (24) Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? (25) Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno! (26) Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; (27) ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; (28) izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. (29) Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? (30) Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato? (31) Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća. (32) Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; (33) on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. (34) Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; (35) zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. (36) On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. (37) On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. (38) Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila. #4Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti. (2) Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: (3) ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu. (4) Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!