| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#8Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. (2) I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." (3) Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube. (4) Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."
(5) Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: (6) "Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama." (7) Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga." (8) Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. (9) Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." (10) Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. (11) A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, (12) a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi." (13) I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.
Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika
(14) Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. (15) Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. (16) A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - (17) da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
(18) Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. (19) I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." (20) Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." (21) Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." (22) Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."
(23) Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. (24) I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. (25) Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" (26) Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. (27) A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
(28) I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. (29) I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" (30) A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. (31) Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." (32) On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. (33) A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. (34) I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
#9I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. (2) Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" (3) A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" (4) Prozrevši njihove misli, Isus reče: "Zašto snujete zlo u srcima? (5) Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? (6) Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" (7) I on usta te ode kući. (8) Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
(9) Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. (10) Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. (11) Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" (12) A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. (13) Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
(14) Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" (15) Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" (16) "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa." (17) "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva."
(18) Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." (19) Isus usta te s učenicima pođe za njim. (20) I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. (21) Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." (22) A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. (23) I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa (24) reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. (25) A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. (26) I razglasi se to po svem onom kraju.
(27) Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" (28) A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" (29) Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." (30) I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" (31) Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
(32) Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. (33) Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" (34) A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle."
(35) I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. (36) Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. (37) Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. (38) Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."