| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
(14) A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: (15) "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
(16) I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. (17) I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" (18) Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. (19) Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. (20) Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Poučavanje i čudo u kafarnaumskoj sinagogi
(21) I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. (22) Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. (23) A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: (24) "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" (25) Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" (26) Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. (27) Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." (28) I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
(29) I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. (30) A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. (31) On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
(32) Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. (33) I sav je grad nagrnuo k vratima. (34) I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji
(35) Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. (36) Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. (37) Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." (38) Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." (39) I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
(40) I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" (41) Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" (42) I odmah nesta s njega gube i očisti se. (43) Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi (44) riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." (45) Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
#2I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. (2) I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. (3) I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. (4) Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. (5) Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." (6) Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: (7) "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" (8) Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? (9) Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' (10) Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: (11) "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" (12) I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
Poziv Levija. Gozba s grešnicima
(13) Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. (14) Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. (15) Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga (16) i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" (17) Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
(18) Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?" (19) Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. (20) Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!" (21) "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa." (22) "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!"
(23) Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: (24) "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?" (25) Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? (26) Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" (27) I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. (28) Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!"
#3Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. (2) A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. (3) On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" (4) A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. (5) A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! (6) Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
(7) Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, (8) iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. (9) Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. (10) Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. (11) A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" (12) A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
(13) Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. (14) I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati (15) s vlašću da izgone đavle. (16) Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, (17) i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, (18) i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca (19) i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
(20) I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. (21) Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" (22) I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." (23) A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? (24) Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. (25) Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. (26) Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. (27) Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" (28) Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. (29) No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." (30) Jer govorahu: "Duha nečistoga ima."
(31) I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. (32) Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" (33) On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" (34) I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! (35) Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."
#4I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. (2) Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
(3) "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. (4) I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. (5) Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. (6) Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. (7) Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. (8) Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." (9) I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
(10) Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. (11) I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: (12)da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
(13) I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? (14) Sijač sije Riječ. (15) Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. (16) Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, (17) ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. (18) A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, (19) ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (20) A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja
(21) I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? (22) Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! (23) Ima li tko uši da čuje, neka čuje." (24) I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. (25) Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
Prispodoba o sjemenu koje samo raste
(26) I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. (27) Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; (28) zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. (29) A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
(30) I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? (31) Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, (32) jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
(33) Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. (34) Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
(35) Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" (36) Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. (37) Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. (38) A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" (39) On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. (40) Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" (41) Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
#5Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. (2) Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. (3) Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima (4) jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. (5) Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. (6) Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, (7) a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" (8) Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" (9) Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" (10) I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. (11) A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. (12) Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" (13) I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. (14) Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. (15) Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. (16) A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. (17) Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. (18) Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. (19) No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." (20) On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
(21) Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. (22) Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge (23) pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" (24) I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. (25) A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, (26) mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. (27) Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. (28) Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." (29) I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. (30) Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" (31) A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" (32) A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. (33) Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. (34) On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" (35) Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" (36) Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" (37) I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. (38) I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. (39) Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." (40) A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. (41) Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" (42) I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. (43) On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Isus nije priznat u svom zavičaju
#6I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. (2) I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? (3) Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega. (4) A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." (5) I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. (6) I čudio se njihovoj nevjeri.
Obilazio je selima uokolo i naučavao. (7) Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. (8) I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, (9) nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. (10) I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. (11) Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." (12) Otišavši, propovijedali su obraćenje, (13) izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
(14) Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." (15) A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." (16) Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." (17) Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. (18) Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", (19) Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla (20) jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. (21) I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. (22) Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!" (23) I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." (24) Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" (25) I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" (26) Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. (27) Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, (28) donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. (29) Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
(30) Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. (31) I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. (32) Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. (33) No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. (34) Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. (35) A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. (36) Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." (37) No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" (38) A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." (39) I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. (40) I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. (41) On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. (42) I jeli su svi i nasitili se. (43) I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. (44) A jelo je pet tisuća muškaraca.
(45) On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. (46) I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. (47) Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. (48) Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. (49) A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. (50) Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" (51) I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; (52) još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
Ozdravljenje u genezaretskom kraju
(53) Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. (54) Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju (55) pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. (56) I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Prepirka o farizejskim predajama
#7Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. (2) I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. (3) A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. (4) Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. (5) Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" (6) A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. (7)Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. (8) Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." (9) Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. (10) Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. (11) A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', (12) takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. (13) Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite." (14) Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! (15) Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. (16) Tko ima uši da čuje, neka čuje!" (17) I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. (18) I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi (19) jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela. (20) Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka. (21) Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, (22) preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. (23) Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."