| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#11Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika (2) i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. (3) Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." (4) Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. (5) A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" (6) Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. (7) I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. (8) Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. (9) I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! (10) Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" (11) I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
(12) Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. (13) Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. (14) Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.
(15) Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. (16) I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. (17) Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!" (18) Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. (19) A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
Osušena smokva. Vjera i molitva
(20) Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. (21) Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." (22) Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. (23) Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! (24) Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! (25) No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." (26) #
(27) I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. (28) I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" (29) A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. (30) Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" (31) A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' (32) Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. (33) I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
#12I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. (2) I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. (3) A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. (4) I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. (5) Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše." (6) "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: 'Poštovat će sina moga.' (7) Ali ti vinogradari među sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.' (8) I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." (9) "Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. (10) Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. (11)Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!" (12) I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
(13) I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. (14) Oni dođu i kažu mu: "Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" (15) A on im reče prozirući njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" (16) Oni doniješe. I reče im: "Čija je ovo slika i natpis?" A oni će mu: "Carev." (17) A Isus im reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.
(18) Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: (19) "Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. (20) Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. (21) I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. (22) I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. (23) Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." (24) Reče im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? (25) Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. (26) A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? (27) Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."
(28) Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" (29) Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. (30)Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" (31) "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." (32) Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. (33)Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." (34) Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
(35) A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? (36) A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' (37) Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
Silan ga je svijet s užitkom slušao. (38) A on im u pouci svojoj govoraše: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, (39) prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; (40) proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!"
(41) Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. (42) Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. (43) Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. (44) Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."
Eshatološka besjeda - Dovršenje Božjega djela
#13Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" (2) Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." (3) Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: (4) "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?"
(5) Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. (6) Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. (7) Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." (8) "Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova." (9) "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. (10) A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje." (11) "Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. (12) Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. (13) Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
(14) "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! (15) Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. (16) I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!" (17) "Jao trudnicama i dojiljama u one dane! (18) A molite da to ne bude zimi (19) jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. (20) I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." (21) Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. (22) Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. (23) Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"
(24) Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti (25)a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. (26) Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. (27) I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba."
(28) A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. (29) Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! (30) Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. (31) Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." (32) "A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."
"Bdijte!"
(33) "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. (34) Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. (35) Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - (36) da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." (37) "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"