I. KRSTITELJEVO I ISUSOVO ROĐENJE I SKROVITI ŽIVOT

Navještenje Krstiteljeva rođenja

(5) U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. (6) Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. (7) No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. (8) Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, (9) ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. (10) Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. (11) A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. (12) Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. (13) No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. (14) Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. (15) Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. (16) Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. (17) Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." (18) Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." (19) Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. (20) I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." (21) Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. (22) Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. (23) Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. (24) Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: (25) "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."

Navještenje Isusova rođenja

(26) U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret (27) k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. (28) Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (29) Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. (30) No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. (31) Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. (32) On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, (33) i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." (34) Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (35) Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. (36) A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. (37) Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (38) Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Marijin pohod Elizabeti

(39) Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. (40) Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. (41) Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga (42) i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (43) Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? (44) Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. (45) Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"

Hvalospjev Marijin

(46) Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, (47) klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, (48) što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. (49) Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! (50) Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. (51) Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. (52) Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. (53)Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. (54) Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: (55) spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." (56) Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Rođenje Ivana Krstitelja

(57) Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. (58) Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. (59) Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, (60) no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" (61) Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." (62) Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. (63) On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, (64) a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. (65) Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. (66) I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. (67) A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

Hvalospjev Zaharijin

(68) "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! (69) Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, (70) kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: (71) spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; (72) iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, (73) zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati (74) te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha (75) u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. (76) A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, (77) da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, (78) darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine (79) da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

Krstiteljev skroviti život

(80) Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Rođenje Isusovo

(Mt 1,18-25)

#2U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. (2) Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. (3) Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. (4) Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - (5) da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. (6) I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. (7) I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Pohod pastira

(8) A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. (9) Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. (10) No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! (11) Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. (12) I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." (13) I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: (14) "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" (15) Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." (16) I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. (17) Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. (18) A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. (19) Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. (20) Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

Obrezanje i prikazanje u Hramu

(21) Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. (22) Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - (23) kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - (24) i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Šimunovo proroštvo

(25) Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. (26) Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. (27) Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, (28) primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: (29) "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! (30) Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, (31) koje si pripravio pred licem svih naroda: (32) svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (33) Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. (34) Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - (35) a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Anino proroštvo

(36) A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, (37) a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. (38) Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Isusov skroviti život

(39) Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. (40) A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Isus među učiteljima

(41) Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. (42) Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. (43) Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. (44) Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. (45) I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (46) Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. (47) Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. (48) Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." (49) A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" (50) Oni ne razumješe riječi koju im reče.

Isus u Nazaretu

(51) I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. (52) A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.