| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
(51) Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. (52) I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. (53) No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. (54) Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" (55) No on se okrenu i prekori ih. (56) I odoše u drugo selo.
(57) Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." (58) Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." (59) Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." (60) Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." (61) I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." (62) Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."
#10Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. (2) Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. (3) Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. (4) Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. (5) U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' (6) Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. (7) U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." (8) "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi (9) i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' (10) A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: (11) 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' (12) Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."
Prijetnja neobraćenim gradovima
(13) "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. (14) Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. (15) I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. (16) Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla."
Pravi razlog apostolske radosti
(17) Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" (18) A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. (19) Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. (20) Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
Evanđelje objavljeno jednostavnima
(21) U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. (22) Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." (23) Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! (24) Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!"
(25) I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" (26) A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" (27) Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" (28) Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš."
(29) Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" (30) Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. (31) Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. (32) A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. (33) Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se (34) pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. (35) Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" (36) "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" (37) On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"
(38) Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. (39) Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. (40) A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." (41) Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, (42) a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
#11Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." (2) On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! (3) Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! (4) I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" (5) I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. (6) Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' (7) A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' (8) Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." (9) "I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (10) Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." (11) "A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? (12) Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? (13) Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"
(14) I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. (15) A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!" (16) A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. (17) Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. (18) Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. (19) Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. (20) Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." (21) "Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. (22) Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." (23) "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
(24) "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' (25) Došavši, nađe je pometenu i uređenu. (26) Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku."
(27) Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" (28) On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!"
(29) Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. (30) Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju." (31) "Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! (32) Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!"
(33) "Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. (34) Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. (35) Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. (36) Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."
Protiv farizeja i zakonoznanaca
(37) Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. (38) Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. (39) A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. (40) Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. (41) Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je čisto." (42) "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." (43) "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. (44) Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode." (45) Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš." (46) A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." (47) "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. (48) Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! (49) Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - (50) da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, (51) od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!" (52) "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući." (53) Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja (54) vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.
#12Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: "Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. (2) Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. (3) Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima."
(4) "A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. (5) Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! (6) Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. (7) A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!"
Priznati se Kristovim pred ljudima
(8) "A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. (9) A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim." (10) "I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti." (11) "Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! (12) Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći."
(13) Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." (14) Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" (15) I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." (16) Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja (17) pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' (18) I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. (19) Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' (20) Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' (21) Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."
(22) Zatim reče svojim učenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. (23) Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. (24) Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! (25) A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? (26) Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? (27) Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. (28) Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" (29) "Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! (30) Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. (31) Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!" (32) "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." (33) "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. (34) Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti."
(35) "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, (36) a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. (37) Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. (38) Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" (39) "A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. (40) I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." (41) Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" (42) Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? (43) Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. (44) Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." (45) "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, (46) doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." (47) "I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. (48) A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
(49) "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! (50) Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" (51) "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. (52) Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - (53) otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
(54) Zatim je govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. (55) Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. (56) Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?"
(57) "Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? (58) Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. (59) Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića."
#13Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. (2) Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? (3) Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! (4) Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? (5) Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti."
(6) Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe (7) pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' (8) A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. (9) Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'"
Ozdravljenje zgrbljene žene u subotu
(10) Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. (11) Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. (12) Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" (13) I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. (14) Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" (15) Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? (16) Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" (17) Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
(18) Govoraše dakle: "Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? (19) Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama."
(20) I opet im reče: "Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? (21) Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
(22) Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. (23) Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: (24) "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." (25) "Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' (26) Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' (27) A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" (28) "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. (29) I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. (30) Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."
(31) U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti." (32) A on će njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. (33) Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'"
(34) "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! (35) Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
#14Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. (2) Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. (3) Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" (4) A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. (5) A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?" (6) I ne mogoše mu na to odgovoriti.
(7) Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: (8) "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, (9) te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. (10) Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, (11) jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
(12) A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. (13) Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. (14) Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
(15) Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" (16) A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. (17) I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' (18) A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' (19) Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' (20) Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" (21) "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' (22) I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' (23) Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' (24) A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
(25) S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: (26) "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! (27) I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" (28) "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: (29) da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: (30) 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' (31) Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? (32) Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." (33) "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." (34) "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? (35) Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
#15Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. (2) Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima."
(3) Nato im Isus kaza ovu prispodobu: (4) "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? (5) A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan (6) pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' (7) Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."
(8) "Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? (9) A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' (10) Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."
(11) I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. (12) Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. (13) Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." (14) "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. (15) Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. (16) Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." (17) "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! (18) Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! (19) Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" (20) "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. (21) A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' (22) A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! (23) Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo (24) jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti." (25) "A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru (26) pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. (27) A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' (28) A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. (29) A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. (30) A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' (31) Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. (32) No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"
#16Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. (2) Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' (3) Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. (4) Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" (5) "I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' (6) A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' (7) Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" (8) "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."
Ne može se služiti dvojici gospodara
(9) "I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." (10) "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. (11) Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? (12) I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" (13) "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
(14) Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. (15) On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom."
(16) "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. (17) Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
(18) "Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub."
(19) "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. (20) A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima (21) i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." (22) "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (23) Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara (24) pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' (25) Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. (26) K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" (27) "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. (28) Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' (29) Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' (30) A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' (31) Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
#17I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; (2) je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. (3) Čuvajte se!"
"Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. (4) Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!', oprosti mu."
(5) Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" (6) Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."
(7) "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' (8) Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' (9) Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? (10) Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'"
(11) Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. (12) Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko (13) i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" (14) Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. (15) Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. (16) Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. (17) Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? (18) A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" (19) A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
Bog će uspostaviti svoje kraljevstvo
(20) Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. (21) Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" (22) Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. (23) Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! (24) Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. (25) No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." (26) "I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: (27) jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. (28) Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. (29) A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. (30) Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." (31) "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. (32) I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! (33) Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati." (34) "Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. (35) Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti." (36) # (37) Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."
#18Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: (2) "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. (3) U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' (4) No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, (5) jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" (6) Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! (7) Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? (8) Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
(9) Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: (10) "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. (11) Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' (12) Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' (13) A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' (14) Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
(15) A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. (16) A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." (17) "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."
(18) I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (19) Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. (20) Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" (21) A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." (22) Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." (23) Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. (24) Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! (25) Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." (26) Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" (27) A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." (28) Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." (29) Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, (30) a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."
Treći navještaj muke i uskrsnuća
(31) I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: (32) doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; (33) i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." (34) No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
(35) A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. (36) Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. (37) Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." (38) Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" (39) Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" (40) Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: (41) "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." (42) Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." (43) I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
#19I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, (2) eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. (3) Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. (4) Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. (5) Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." (6) On žurno siđe i primi ga sav radostan. (7) A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" (8) A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." (9) Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! (10) Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"
(11) Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. (12) Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. (13) Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' (14) A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" (15) "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." (16) "Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' (17) Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' (18) Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' (19) I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'" (20) "Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. (21) Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" (22) "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? (23) Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' (24) Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' (25) Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' (26) Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. (27) A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"