VII. NAKON USKRSNUĆA

Uskrsnuće Isusovo

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

#24Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. (2) Kamen nađoše otkotrljan od groba. (3) Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. (4) I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. (5) Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima? (6) Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: (7) 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" (8) I sjetiše se one riječi njegovih, (9) vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. (10) A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, (11) ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. (12) A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.

Ukazanje učenicima na putu u Emaus

(Mk 16,12-13)

(13) I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. (14) Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. (15) I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. (16) Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. (17) On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave (18) te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" (19) A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: (20) kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. (21) A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. (22) A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, (23) ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. (24) Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." (25) A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! (26) Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" (27) Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. (28) Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. (29) No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. (30) Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. (31) Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. (32) Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" (33) U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. (34) Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" (35) Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Isus se ukazuje apostolima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 6,1-8)

(36) Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" (37) Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. (38) Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? (39) Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." (40) Rekavši to, pokaza im ruke i noge. (41) I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" (42) Oni mu pruže komad pečene ribe. (43) On uzme i pred njima pojede. (44) Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." (45) Tada im otvori pamet da razumiju Pisma (46) te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, (47) i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' (48) Vi ste tomu svjedoci. (49) I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."

Uzašašće

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11)

(50) Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. (51) I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. (52) Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem (53) te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.