| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
(12) Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. (13) I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - (14) svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
(15) U one dane ustade Petar među braćom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reče: (16) "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. (17) A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. (18) On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. (19) I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. (20) Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! (21) Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus - (22) počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. (23) I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. (24) Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao (25) da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." (26) Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.
#2Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. (2) I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. (3) I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. (4) Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (5) A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. (6) Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. (7) Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? (8) Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? (9) Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, (10) Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, (11) Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." (12) Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" (13) Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"
(14) A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: (15) Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - (16) nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: (17) "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. (18)Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. (19)Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. (20)Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. (21)I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen." (22) "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - (23) njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. (24) Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. (25) David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. (26)Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. (27)Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (28)Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. (29) Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. (30) Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, (31) unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. (32) Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. (33) Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. (34) Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' (35)dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! (36) Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom."
(37) Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" (38) Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. (39) Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (40) I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" (41) I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
(42) Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. (43) Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. (44) Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. (45) Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. (46) Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu (47) hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
#3Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. (2) Upravo su donosili nekog čovjeka, hroma od majčine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. (3) On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračiše u Hram te zamoli milostinju. (4) Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: "Pogledaj u nas!" (5) Dok ih je molećivo motrio očekujući od njih nešto dobiti, (6) reče mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!" (7) I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi (8) pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. (9) Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. (10) Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.
(11) Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. (12) Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? (13) Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. (14) Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. (15) Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci." (16) "I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju." (17) "I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. (18) Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. (19) Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši (20) pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." (21) Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." (22) "Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. (23)I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." (24) "I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane." (25) "Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. (26) Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih."
#4Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, (2) ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih; (3) pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. (4) Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. (5) Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - (6) i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. (7) Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" (8) Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! (9) Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? (10) Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! (11) On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. (12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (13) Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali (14) videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. (15) Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: (16) "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; (17) ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." (18) Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. (19) Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. (20) Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." (21) Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. (22) Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.
(23) Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. (24) Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! (25) Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? (26)Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. (27)RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim (28) da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. (29) I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! (30) Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." (31) I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.
(32) U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (33) Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. (34) Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili (35) i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
(36) A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, (37) posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
#5Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje (2) pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. (3) Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? (4) Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" (5) Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. (6) Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. (7) Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. (8) Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." (9) A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" (10) Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. (11) I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.
(12) Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. (13) Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. (14) I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu (15) tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. (16) A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
(17) Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. (18) Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. (19) Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: (20) "Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga." (21) Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali.
Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. (22) Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: (23) "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." (24) Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. (25) Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." (26) Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. (27) Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: (28) "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." (29) Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! (30) Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. (31) Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. (32) I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." (33) Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. (34) Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu (35) pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. (36) Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. (37) Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. (38) I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; (39) ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga (40) pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. (41) Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. (42) I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.