| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#6U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. (2) Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. (3) De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, (4) a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." (5) Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. (6) Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. (7) I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.
(8) Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. (9) Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, (10) ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. (11) Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga." (12) Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. (13) Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. (14) Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'." (15) A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.
#7Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" (2) Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,(3)i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. (4) On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. (5) U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. (6) Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. (7)Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. (8) Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." (9) "Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim (10) te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. (11) Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. (12) Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. (13) Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. (14) Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. (15)Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši. (16)Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." (17) "Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se (18) dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. (19)Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. (20) U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, (21) a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. (22) Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima." (23) "Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. (24) I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina. (25) Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. (26) Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' (27) Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? (28)Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? (29) Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." (30) "Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. (31) Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: (32) Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. (33) A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. (34)Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" (35) "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. (36) On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. (37) To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. (38) To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. (39) Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat (40) rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' (41)Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. (42) Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? (43)Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" (44) "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. (45) Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, (46) koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. (47) Istom Salomon izgradi mu Dom. (48) Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: (49)Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? (50)Nije li ruka moja načinila sve to? (51)Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! (52) Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, (53) vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." (54) Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (55) Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu (56) pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." (57) Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. (58) Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. (59) I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" (60) Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. #8Savao je pristao da se Stjepan smakne.
U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. (2) Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. (3) Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
(4) Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. (5) Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. (6) Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. (7) Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. (8) Nasta tako velika radost u onome gradu.
(9) Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. (10) Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." (11) A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. (12) Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. (13) Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. (14) Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. (15) Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. (16) Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. (17) Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. (18) Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca (19) govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." (20) Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! (21) Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! (22) Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. (23) Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan." (24) Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" (25) Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
(26) Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." (27) On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. (28) Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. (29) Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" (30) Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" (31) On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. (32) A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. (33)U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. (34) Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? (35) Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. (36) Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" (37) # (38) Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. (39) A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, (40) a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
#9Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, (2) zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. (3) Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. (4) Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" (5) On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! (6) Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti." (7) Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. (8) Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. (9) Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. (10) U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" (11) A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; (12) i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." (13) Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. (14) On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje." (15) Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. (16) Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." (17) Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." (18) I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se (19) i uzevši hrane, okrijepi se.
Savlovo propovijedanje u Damasku
Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku. (20) te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. (21) Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?" (22) Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" (23) Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, (24) ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, (25) ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. (26) Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. (27) Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. (28) Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. (29) Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. (30) Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. (31) Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
(32) Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. (33) Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. (34) Reče mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. (35) Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
(36) U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. (37) Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. (38) A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!" (39) Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. (40) Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. (41) On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. (42) Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. (43) Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.
#10U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, (2) pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. (3) U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" (4) Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. (5) Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. (6) On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more." (7) Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, (8) sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. (9) Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. (10) Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. (11) Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. (12) U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. (13) I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" (14) Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto". (15) A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!" (16) To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. (17) Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, (18) zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. (19) Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. (20) De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao." (21) Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?" (22) Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi." (23) Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. (24) Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. (25) Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. (26) Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." (27) I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge (28) te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. (29) Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!" (30) Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me (31) i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! (32) Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.' (33) Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" (34) Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, (35) nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. (36) Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. (37) Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: (38) kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." (39) "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! (40) Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - (41) ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." (42) "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" (43) "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."
(44) Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. (45) A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. (46) Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: (47) "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" (48) I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
Petar se opravdava u Jeruzalemu
#11Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju (2) pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: (3) "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" (4) Onda započe Petar te im izloži sve po redu: (5) "Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. (6) Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. (7) Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' (8) Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' (9) A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' (10) To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." (11) "I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. (12) A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. (13) On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; (14) on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" (15) "I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. (16) Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' (17) Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" (18) Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"
(19) Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. (20) Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. (21) Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. (22) Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. (23) Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. (24) Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. (25) Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. (26) Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
Barnaba i Savao idu u Jeruzalem
(27) U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. (28) Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. (29) Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. (30) To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.
Petar zatvoren i čudesno oslobođen
#12U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. (2) Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. (3) Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). (4) Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. (5) Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. (6) One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. (7) Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. (8) Anđeo mu reče: "Opaši se i priveži obuću!" On učini tako. Onda će mu anđeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" (9) Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. (10) Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. (11) Petar pak, došavši k sebi, reče: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod." (12) Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. (13) Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. (14) Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. (15) Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: "Bit će njegov anđeo!" (16) Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. (17) On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braći!" Onda izađe i ode u drugo mjesto. (18) Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. (19) Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
(20) A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. (21) U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. (22) Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" (23) Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.
Barnaba i Savao opet u Antiohiji
(24) Riječ je pak Božja rasla i širila se. (25) Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.