| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
(36) Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!" (37) Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. (38) Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. (39) Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, (40) a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj (41) proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.
#16Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. (2) Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. (3) Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. (4) I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. (5) Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.
(6) Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. (7) Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. (8) Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. (9) Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" (10) Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.
Evanđelje u Evropi. Lidijino obraćenje
(11) Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, (12) a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. (13) U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. (14) Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (15) Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
(16) Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. (17) Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja." (18) To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa. (19) Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. (20) Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su (21) te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." (22) Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. (23) Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. (24) Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
(25) Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. (26) Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. (27) Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. (28) Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" (29) Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; (30) izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" (31) Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (32) Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. (33) Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. (34) Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. (35) Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" (36) Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" (37) Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" (38) Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. (39) Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. (40) Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.
#17Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. (2) Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. (3) Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." (4) Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. (5) Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. (6) Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. (7) Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." (8) Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli (9) te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše.
(10) Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. (11) Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. (12) Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa. (13) Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. (14) Braća tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. (15) Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu.
(16) Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. (17) Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. (18) Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. (19) Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? (20) Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." (21) Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.
Pavlova besjeda pred Areopagom
(22) Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. (23) Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem." (24) "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; (25) i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. (26) Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova (27) da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. (28) U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" (29) "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." (30) "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate (31) jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." (32) Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!" (33) Tako se Pavao povuče od njih. (34) Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.
#18Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. (2) Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je (3) i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. (4) Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. (5) Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. (6) Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." (7) I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge. (8) A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. (9) Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! (10) Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." (11) Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.
Pavao pred prokonzulom Galionom
(12) Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu (13) i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga." (14) Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: "Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; (15) je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." (16) I otpremi ih iz sudnice. (17) A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario.
(18) Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. (19) Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. (20) Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, (21) nego se oprosti: "Još ću se, reče, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. (22) Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju.