| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#5Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. (2) Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. (3) I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, (4) postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. (5) Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (6) Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. (7) Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. (8) A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (9) Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (10) Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. (11) I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
(12) Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... (13) Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. (14) Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. (15) Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. (16) I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. (17) Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. (18) Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! (19) Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. (20) A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: (21) kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.
#6Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? (2) Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? (3) Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. (4) Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. (5) Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. (6) Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. (7) Ta tko umre, opravdan je od grijeha. (8) Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. (9) Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. (10) Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. (11) Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! (12) Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; (13) i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. (14) Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!
(15) Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! (16) Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. (17) Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; (18) da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. (19) Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja. (20) Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. (21) Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. (22) Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni. (23) Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.
#7Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. (2) Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. (3) Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga. (4) Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. (5) Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; (6) sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.
(7) Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! (8) A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. (9) Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. (10) Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. (11) Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. (12) Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. (13) Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.
(14) Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. (15) Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. (16) Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. (17) Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (18) Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. (19) Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. (20) Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (21) Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. (22) Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, (23) ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. (24) Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? (25) Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
#8Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! (2) Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. (3) Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu (4) da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. (5) Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: (6) težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. (7) Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. (8) Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. (9) A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. (10) I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. (11) Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. (12) Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! (13) Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.
(14) Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (15) Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" (16) Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; (17) ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
(18) Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. (19) Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: (20) stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. (21) Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. (22) Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. (23) Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (24) Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? (25) Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo. (26) Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. (27) A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.
(28) Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. (29) Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. (30) Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. (31) Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (32) Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
(33) Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! (34) Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! (35) Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? (36) Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. (37) U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. (38) Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, (39) ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
#9Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: (2) silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. (3) Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. (4) Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; (5) njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
(6) Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; (7) i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; (8) to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo. (9) Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. (10) Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. (11) Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: (12) ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, (13) kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Bog nije nepravedan prema Izraelu
(14) Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! (15) Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. (16) Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. (17) Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. (18) Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. (19) Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? (20) Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?" (21) Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. (22) A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, (23) da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, (24) na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
Nevjera predviđena u Starom zavjetu
(25) Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. (26)Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga. (27) Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti; (28)jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. (29) Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. (30) Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. (31) Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. (32) Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, (33) kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Židovi nisu priznali pravednosti Božje
#10Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. (2) Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. (3) Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. (4) Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
(5) Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. (6) A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? (7) Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? (8) Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. (9) Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (10) Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. (11) Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. (12) Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. (13) Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
(14) Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? (15) A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. (16) Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? (17) Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
(18) Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta. (19) Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom. (20) Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. (21) A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
Izraelova je nevjernost samo djelomična
#11Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. (2) Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: (3) Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. (4) Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. (5) Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. (6) Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! (7) Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, (8) kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. (9) I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. (10)Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!
Izraelova je nevjernost privremena
(11) Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. (12) Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? (13) Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam (14) ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. (15) Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod
(16) Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. (17) Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, (18) ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. (19) Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. (20) Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! (21) Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. (22) Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. (23) A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. (24) Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
(25) Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. (26) I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. (27)I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. (28) U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. (29) Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
(30) Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe (31) tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. (32) Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Hvalospjev mudrom milosrđu Božjemu
(33) O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! (34) Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (35) Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? (36) Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.