| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
#8A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima (2) kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek. (3) Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. (4) Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. (5) Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. (6) Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.
(7) Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. (8) Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. (9)Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. (10)Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. (11)I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: "Spoznaj Gospodina", ta svi će me poznavati, malo i veliko, (12)jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati. (13) Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku.
Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne
#9I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. (2) Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; (3) iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - (4) u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; (5) povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. (6) Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, (7) a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. (8) Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. (9) To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - (10) sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.
(11) Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - (12) i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. (13) Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, (14) koliko će više krv Krista - koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
(15) A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. (16) Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. (17) Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. (18) Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. (19) Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi (20) govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; (21) a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. (22) I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. (23) Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.
(24) Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. (25) Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; (26) inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. (27) I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, (28) tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.