IX. PODJELA PLIJENA I DIOBA ZEMLJE

Sveti rat protiv Midjanaca

#31Jahve reče Mojsiju: (2) "Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima." (3) A Mojsije reče narodu: "Opremite ljude između sebe za pohod na Midjance, (4) da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuću od svakoga izraelskog plemena!" (5) I tako su iz izraelskih porodica - tisuću po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisuća. (6) Posla ih Mojsije - tisuću po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom svećenika Eleazara. On je nosio posvećene stvari i trube. (7) Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. (8) Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina. (9) Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. (10) Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, (11) a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje. (12) Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, svećeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljačku. (13) Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora. (14) Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. (15) Reče im: "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! (16) A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu. (17) Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! (18) A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. (19) Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Čistite se i vi i vaši zarobljenici trećega i sedmoga dana; (20) očistite svu odjeću, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete." (21) Zatim svećenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: (22) 'Zlato, srebro, bakar, gvožđe, mjed i olovo - (23) sve što podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit će očišćeno.' Ipak, neka se očisti i vodom očišćenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. (24) Sedmoga dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor."

Dijeljenje plijena

(25) Jahve reče Mojsiju: (26) "Ti, svećenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, (27) a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. (28) Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. (29) Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. (30) A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih životinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu." (31) Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju. (32) Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, (33) sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, (34) šezdeset i jedna tisuća magaradi, (35) a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. (36) Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke; (37) ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; (38) krupne je stoke bilo trideset i šest tisuća grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; (39) magaradi je bilo trideset tisuća i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. (40) Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. (41) Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. (42) A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili - (43) dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke, (44) a krupne stoke trideset i šest tisuća grla; (45) magaradi trideset tisuća i pet stotina, (46) a ljudskih duša šesnaest tisuća. (47) Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju.

Žrtveni darovi

(48) Onda pristupiše k Mojsiju vojnički zapovjednici, tisućnici i satnici, (49) i rekoše mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. (50) Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu već naišao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom." (51) Mojsije i svećenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izrađene predmete. (52) Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisućnici i satnici: šesnaest tisuća sedam stotina i pedeset šekela. (53) Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. (54) Tako Mojsije i svećenik Eleazar uzmu zlato od tisućnika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.

Razdioba područja preko Jordana

#32Rubenovci i Gadovci imađahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, međutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stočarstvo. (2) Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: (3) "Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon - (4) kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stočarstvo; a sluge tvoje bave se stočarstvom. (5) Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim očima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" (6) Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? (7) Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? (8) Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. (9) Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. (10) Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: (11) 'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' (12) Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. (13) Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. (14) A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. (15) Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod." (16) Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejačad, (17) a sami ćemo pograbiti oružje i poći na čelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejačad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrđenim gradovima. (18) Mi se svojim kućama nećemo vraćati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. (19) S njima nećemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer će nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana." (20) Mojsije im reče: "Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj; (21) ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: (22) tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. (23) Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh. (24) Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali." (25) Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje će sluge učiniti kako gospodar naš nalaže. (26) Naša nejačad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, (27) a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poći će pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže." (28) Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. (29) I reče im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeđu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. (30) Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka dobiju baštinu među vama u zemlji kanaanskoj." (31) Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to ćemo učiniti. (32) Mi ćemo naoružani prijeći pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana." (33) I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. (34) Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, (35) Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, (36) Bet Nimru i Bet Haran, utvrđene gradove i torove za stada. (37) Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim, (38) Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. (39) Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. (40) Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. (41) A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela". (42) Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova područja te ga nazove svojim imenom "Nobah".