IV. JAHVINE BESJEDE

PRVA BESJEDA

Stvaralačka Mudrost posramljuje Joba

#38Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: (2) "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? (3) Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. (4) Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. (5) Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? (6) Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni (7) dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? (8) Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; (9) kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; (10) kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? (11) Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! (12) Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, (13) da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; (14) da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (15) Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. (16) Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? (17) Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? (18) Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. (19) Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, (20) da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? (21) Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! (22) Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio (23) što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? (24) Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? (25) Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini (26) da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, (27) da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? (28) Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? (29) Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? (30) Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? (31) Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, (32) u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? (33) Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? (34) Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? (35) Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? (36) Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? (37) Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove (38) dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? (39) Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima (40) na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? (41) Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane? #39Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? (2) Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? (3) Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, (4) a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se. (5) Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? (6) U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. (7) Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika. (8) Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. (9) Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama? (10) Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim? (11) Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? (12) Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? (13) Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. (14) On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, (15) ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. (16) S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. (17) Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. (18) Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. (19) Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? (20) Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? (21) Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. (22) Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće. (23) Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. (24) Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat': (25) na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa. (26) Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi? (27) Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? (28) Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih. (29) Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko. (30) Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on." #40I Jahve se obrati Jobu i reče mu: (2) "Zar će se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" (3) A Job odgovori Jahvi i reče: (4) "Odveć sam malen: što da odgovorim? Rukom ću svoja zatisnuti usta. (5) Riječ rekoh - neću više započeti; rekoh dvije - al' neću nastaviti."