I. PROSLOV

PREPORUKA MUDROSTI

Kloniti se loša društva

(8) Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! (9) Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. (10) Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; (11) ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što; (12) da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; (13) naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom; (14) bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu." (15) Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. (16) Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv. (17) Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama. (18) A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. (19) Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.

Opomena nemarnima

(20) Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; (21) propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi: (22) "Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? (23) Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima. (24) Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. (25) Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; (26) zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba: (27) kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. (28) Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći. (29) Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha (30) niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. (31) Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. (32) Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne. (33) A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."

Zaštita od loša društva

#2Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, (2) i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; (3) jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; (4) ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - (5) tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje. (6) Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. (7) On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. (8) Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. (9) Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, (10) jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu. (11) Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati: (12) da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka, (13) od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima; (14) koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; (15) kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; (16) da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima; (17) koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga (18) jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. (19) Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života. (20) Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih! (21) Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj. (22) A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje.

Put do mudrosti

#3Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi, (2) jer će ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo. (3) Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. (4) Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima. (5) Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. (6) Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze. (7) Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. (8) To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. (9) Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. (10) I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom. (11) Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. (12) Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.

Radosti mudraca

(13) Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost. (14) Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. (15) Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; (16) dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i čast. (17) Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja. (18) Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži. (19) Jahve je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; (20) njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. (21) Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez. (22) I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. (23) Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. (24) Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. (25) Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. (26) Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke. (27) Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti. (28) Ne reci svome bližnjemu: "Idi i dođi opet, sjutra ću ti dati", kad možeš već sada. (29) Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. (30) Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije učinio nikakva zla. (31) Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, (32) jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. (33) Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. (34) S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. (35) Mudri će baštiniti čast, a bezumnici snositi sramotu.

Izbor mudrosti

#4Slušajte, djeco, pouku očevu i pazite kako biste spoznali mudrost, (2) jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. (3) I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; (4) i mene je on učio i govorio mi: "Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš. (5) Steci mudrost, steci razbor, ne smeći ih s uma i ne odstupi od riječi mojih usta. (6) Ne ostavljaj je i čuvat će te; ljubi je i obranit će te. (7) Početak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. (8) Veličaj je i uzvisit će te; donijet će ti čast kad je prigrliš. (9) Stavit će ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit će te krasnom krunom." (10) Poslušaj, sine moj, primi moje riječi i umnožit će se godine tvojeg života. (11) Poučih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; (12) neće ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrčiš li, nećeš posrnuti. (13) Čvrsto se drži pouke, ne puštaj je, čuvaj je, jer ona ti je život. (14) Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. (15) Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiđi ga. (16) Jer oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. (17) Jer jedu kruh opačine i piju vino nasilja. (18) A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana. (19) A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti. (20) Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. (21) Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. (22) Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. (23) A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. (24) Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. (25) Nek' tvoje oči gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. (26) Pazi na stazu kojom kročiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. (27) Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.

Izbjegavanje preljubnice

i prava ljubav mudraca

#5Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti (2) da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. (3) Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, (4) ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. (5) Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. (6) Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. (7) Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta. (8) Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće, (9) da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; (10) da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; (11) da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti (12) i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! (13) I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu. (14) I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" (15) Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca. (16) Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama? (17) Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te. (18) Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: (19) neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! (20) TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra? (21) Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. (22) Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha. (23) Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

Neoprezno jamstvo

#6Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, (2) vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta; (3) učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga. (4) Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama; (5) otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.

Lijenčina i mrav

(6) Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: (7) on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, (8) ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. (9) A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? (10) Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak (11) i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.

Nevaljalac

(12) Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima; (13) namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima; (14) prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe. (15) Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.

Sedam gnusoba

(16) Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: (17) ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, (18) srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, (19) lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.

Očinske opomene

(20) Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. (21) Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; (22) da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. (23) Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; (24) da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke. (25) Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, (26) jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. (27) Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali? (28) Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? (29) Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne. (30) Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: (31) uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje. (32) Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini. (33) Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. (34) Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; (35) ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao. #7Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. (2) Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. (3) Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; (4) reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom", (5) da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. (6) Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, (7) vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: (8) prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući (9) u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; (10) i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. (11) Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; (12) bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; (13) i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: (14) "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; (15) zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. (16) Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; (17) svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. (18) Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. (19) Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; (20) uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu." (21) Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. (22) I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka (23) dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. (24) Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. (25) Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. (26) Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. (27) U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.

Drugo poosobljenje mudrosti

#8Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? (2) Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji, (3) kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: (4) "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. (5) Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. (6) Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. (7) Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. (8) Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. (9) Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. (10) Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. (11) Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.

Samohvala mudrosti

(12) Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. (13) Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim. (14) Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. (15) Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. (16) Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski. (17) Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. (18) U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. (19) Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. (20) Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, (21) da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.

Stvaralačka mudrost

(22) Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; (23) oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. (24) Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. (25) Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. (26) Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; (27) kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. (28) Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; (29) kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, (30) bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: (31) igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. (32) Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. (33) Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. (34) Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. (35) Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. (36) A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

Gostoljubiva mudrost

#9Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. (2) Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. (3) Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: (4) "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: (5) "Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. (6) Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."

Protiv podrugljivaca

(7) Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. (8) Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. (9) Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje. (10) Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. (11) "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. (12) Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi."

Gospođa ludost oponaša mudrost

(13) Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. (14) I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama, (15) te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: (16) "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori: (17) "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." (18) A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.