DRUGI DIO

Proslov

#7Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja. (2) Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! (3) Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. (4) Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja. (5) Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka. (6) Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost. (7) Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.

1. Uzvrat za čine

(8) Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti. (9) Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka. (10) Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. (11) Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. (12) Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. (13) Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? (14) U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti. (15) Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti. (16) Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? (17) Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? (18) Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. (19) Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika. (20) Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio. (21) I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; (22) a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao. (23) Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva. (24) Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe? (25) I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. (26) Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj. (27) Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. (28) I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne. (29) Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke. #8Tko je kao mudrac? Tko još umije tumačiti stvari? Mudrost čovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. (2) Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. (3) Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on čini kako mu odgovara. (4) Jer kraljeva je riječ najjača, i tko ga smije pitati: "Što činiš?" (5) Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. (6) Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo (7) jer on ne zna što će biti; a tko mu može kazati kad će što biti? (8) Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini. (9) Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću. (10) Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost. (11) Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo. (12) I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. (13) Ali opak čovjek neće biti sretan i neće produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. (14) Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. (15) Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem.

2. Ljubav

(16) Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. (17) Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna. #9Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. (2) Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. (3) Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. (4) Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. (5) Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. (6) Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem. (7) Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. (8) U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. (9) Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. (10) I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

3. Slučaj

(11) Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za učene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. (12) Čovjek ne zna svoga časa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaćene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. (13) Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se učini velikom: (14) Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. (15) Ali se u njemu nađe čovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošću, a poslije se nitko nije sjećao toga čovjeka. (16) Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove riječi. (17) Blage se riječi mudraca bolje čuju nego vika zapovjednika nad luđacima. (18) Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra. #10Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti. (2) Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim. (3) Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. (4) Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe. (5) Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: (6) ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. (7) Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. (8) Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. (9) Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. (10) Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. (11) Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi. (12) Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne. (13) On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem. (14) Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti? (15) Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. (16) Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste. (17) Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. (18) S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća. (19) Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. (20) Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati. #11Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena. (2) Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju. (3) Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. (4) Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. (5) Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. (6) Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.

4. Starost

(7) Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce. (8) Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći. (9) Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. (10) Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa. #12I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se." (2) Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. (3) U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; (4) kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. (5) Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. (6) Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; (7) i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. (8) Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

Zaglavak

(9) A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. (10) Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu. (11) Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. (12) I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo učenje umara tijelo. (13) Čujmo svemu završnu riječ: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek." (14) Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.