2. BESJEDA U PRISPODOBAMA

Uvod

(Mk 4,1-3; Lk 8,4)

#13Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. (2) I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. (3) I zborio im je mnogo u prispodobama:

Sijač

(Mk 4,4-9; Lk 8,5-8)

"Gle, iziđe sijač sijati. (4) I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. (5) Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. (6) A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. (7) Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. (8) Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." (9) "Tko ima uši, neka čuje!"

Zašto Isus govori u prispodobama

(Mk 4,10-12; Lk 8,9-10)

(10) I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" (11) On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. (12) Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. (13) U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." (14) "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! (15)Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. (16) A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. (17) Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli."

Tumačenje prispodobe o sijaču

(Mk 4,13-20; Lk 8,11-15)

(18) "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. (19) Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. (20) A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, (21) ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. (22) Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. (23) Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

Kukolj

(24) Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. (25) Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. (26) Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. (27) Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' (28) On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' (29) A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. (30) Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

Zrno gorušičino

(Mk 4,30-32; Lk 13,18-19)

(31) I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. (32) Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

Kvasac

(Lk 13,20-21)

(33) I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

Isus poučava narod u prispodobama

(Mk 4,33-34)

(34) Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - (35) da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Isus tumači prispodobu o kukolju

(36) Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." (37) On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. (38) Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. (39) Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. (40) Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (41) Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike (42) i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. (43) Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!"

Blago i dragocjeni biser

(44) "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." (45) "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: (46) pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

Ribarska mreža

(47) "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. (48) Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. (49) Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih (50) i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi."

Završetak prispodoba: nove i stare istine

(51) "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." (52) A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."