III. ISUSOVO DJELOVANJE IZVAN GALILEJE

Vjera jedne strankinje

(Mt 15,21-28)

(24) Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, (25) nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. (26) A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. (27) A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." (28) A ona će mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih." (29) Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh." (30) I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

Ozdravljenje gluhog mucavca

(31) Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. (32) Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. (33) On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. (34) Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" (35) I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. (36) A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali (37) i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"

Isus hrani četiri tisuće ljudi

(Mt 15,32-39)

#8Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: (2) "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. (3) Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka." (4) Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" (5) On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." (6) Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. (7) A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. (8) I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. (9) Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, (10) a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Znak s neba

(Mt 16,1-4; Lk 11,16-29)

(11) Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. (12) On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." (13) Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.

Kvasac farizejski

(Mt 16,5-12; Lk 12,1)

(14) A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. (15) Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" (16) Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo." (17) Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? (18)Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? (19) Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." (20) "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." (21) A on će njima: "I još ne razumijete?"

Ozdravljenje slijepca iz Betsaide

(22) Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. (23) On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" (24) Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju." (25) Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. (26) Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."

Petrova vjeroispovijest

(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21; Iv 6,67-71)

(27) I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" (28) Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." (29) On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" (30) I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

(Mt 16,21-23; Lk 9,22)

(31) I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. (32) Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. (33) A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

"Hoće li tko za mnom..."

(Mt 16,24-28; Lk 9,23-27; Iv 12,26)

(34) Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. (35) Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. (36) Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? (37) Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? (38) Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." #9Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."

Preobraženje

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

(2) Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. (3) I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. (4) I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. (5) A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." (6) Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. (7) I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" (8) I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. (9) Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. (10) Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" (11) pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" (12) A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? (13) Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

Padavičar

(Mt 17,14-21; Lk 9,37-43)

(14) Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. (15) Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. (16) A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" (17) Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. (18) Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." (19) On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" (20) I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. (21) Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! (22) A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" (23) Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" (24) Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (25) Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" (26) Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. (27) No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. (28) Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" (29) Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

(Mt 17,22-23; Lk 9,43-45)

(30) Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. (31) Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." (32) No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

(33) I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" (34) A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. (35) On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" (36) I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: (37) "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

"Tko nije protiv nas, za nas je"

(Lk 9,49-50)

(38) Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." (39) A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. (40) Tko nije protiv nas, za nas je."

Ljubav prema učenicima

(41) "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

Sablazan

(Mt 18,6-9; 5,13; Lk 17,1-2; 14,34-35)

(42) "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." (43) "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. (44) # (45) I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao. (46) # (47) I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, (48) gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. (49) Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. (50) Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!"

Nerazrješivost ženidbe

(Mt 19,1-12)

#10Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. (2) A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" (3) On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" (4) Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." (5) A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. (6) Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. (7)Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; (8)i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. (9) Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" (10) U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. (11) I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. (12) I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

Isus i djeca

(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)

(13) Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. (14) Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! (15) Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." (16) Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Opasnost bogatstva

(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30)

(17) I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (18) Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! (19) Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" (20) On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." (21) Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." (22) On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. (23) Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" (24) Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! (25) Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." (26) Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" (27) Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" (28) Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." (29) Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, (30) a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. (31) A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi."

Treći navještaj muke i uskrsnuća

(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34)

(32) Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: (33) "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, (34) izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati."

Molba Zebedejevih sinova

(Mt 20,20-28; Lk 22,24-27)

(35) I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." (36) A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" (37) Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." (38) A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" (39) Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, (40) ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." (41) Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. (42) Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. (43) Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! (44) I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. (45) Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

Jerihonski slijepac Bartimej

(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43)

(46) Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. (47) Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" (48) Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" (49) Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" (50) On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. (51) Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." (52) Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.