| Table of Contents | Words: Alphabetical - Frequency - Inverse - Length - Statistics | Help | IntraText Library |
Biblija IntraText CT - Text |
Isus se vraća u Galileju
(14) A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. (15) I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
Odbačen u Nazaretu
(16) I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. (17) Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: (18)Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, (19)proglasiti godinu milosti Gospodnje. (20) Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. (21) On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." (22) I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" (23) A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." (24) I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. (25) Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. (26) I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. (27) I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." (28) Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, (29) ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. (30) No on prođe između njih i ode.
Naučava u Kafarnaumu i liječi opsjednutoga
(31) I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom (32) te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. (33) A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: (34) "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji." (35) Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. (36) I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!" (37) I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
Ozdravljenje Šimunove punice i drugih bolesnika
(38) Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. (39) On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. (40) O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. (41) A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Ostavlja Kafarnaum i prolazi Judejom
(42) Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. (43) A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." (44) I naučavaše po sinagogama judejskim.
Prva četiri učenika
#5Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. (2) Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. (3) Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. (4) Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." (5) Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." (6) Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. (7) Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. (8) Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" (9) Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, (10) a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" (11) Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Ozdravljenje gubavca
(12) I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." (13) Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. (14) I zapovjedi mu: "Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." (15) Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. (16) A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.
Ozdravljenje uzetoga
(17) I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. (18) I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. (19) Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. (20) Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" (21) Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" (22) Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? (23) Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' (24) Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!" (25) I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. (26) A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviđeno!"
Poziv Livija
(27) Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" (28) On sve ostavi, usta i pođe za njim. (29) I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. (30) Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" (31) Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. (32) Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje."
Rasprava o postu
(33) A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." (34) Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. (35) Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!" (36) A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga." (37) "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. (38) Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!" (39) "I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"
Trganje klasja u subotu
#6Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. (2) A neki farizeji rekoše: "Zašto činite što subotom nije dopušteno?" (3) Odgovori im Isus: "Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? (4) Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?" (5) I govoraše im: "Sin Čovječji gospodar je subote!"
Ozdravljenje u subotu
(6) Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. (7) Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. (8) A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. (9) A Isus im reče: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?" (10) Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On učini tako - i ruka mu zdrava. (11) A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.
Izbor dvanaestorice
(12) Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. (13) Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: (14) Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, (15) i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, (16) i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Mnoštvo hrli za Isusom
(17) Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog (18) nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. (19) Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.
Nastupna besjeda
(20) On podigne oči prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (21) Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! (22) Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! (23) Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!" (24) "Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! (25) Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! (26) Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."
Ljubav prema neprijateljima
(27) "Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, (28) blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." (29) "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. (30) Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." (31) "I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." (32) "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. (33) Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. (34) Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." (35) "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." (36) "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."
Milosrđe i dobrohotnost
(37) "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. (38) Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti." (39) A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? (40) Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj." (41) "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? (42) Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."
Stablo se pozna po plodovima
(43) "Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. (44) Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga." (45) "Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."
Djela ne samo riječi
(46) "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? (47) Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: (48) sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. (49) A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika."
Vjera rimskog satnika
#7Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. (2) Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. (3) Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. (4) Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš (5) jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." (6) Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. (7) Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. (8) Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." (9) Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." (10) Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Uskrišenje sina udovice iz Naina
(11) Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. (12) Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. (13) Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" (14) Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" (15) I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. (16) Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" (17) I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Isusovo svjedočanstvo o Ivanu
(18) Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika (19) i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" (20) Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?'" (21) Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. (22) Tada im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. (23) I blago onom tko se ne sablazni o mene." (24) Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? (25) Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. (26) Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! (27) On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. (28) Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega." (29) Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. (30) Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
Isusov sud o suvremenicima
(31) "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? (32) Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' (33) Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' (34) Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' (35) Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."
Isusov odnos prema grešnicima
(36) Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. (37) Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti (38) i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. (39) Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." (40) A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: (41) "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. (42) Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" (43) Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." (44) I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. (45) Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. (46) Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. (47) Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." (48) A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." (49) Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" (50) A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
Žene u službi Isusovoj
#8Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica (2) i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; (3) zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.
Prispodoba o sijaču
(4) Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: (5) "Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. (6) Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. (7) Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. (8) Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Zašto Isus govori u prispodobama
(9) Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. (10) A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju." (11) "A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. (12) Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. (13) A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. (14) A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. (15) Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."
Prispodoba o svjetiljci
(16) "Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. (17) Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći." (18) "Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima."
Prava rodbina Isusova
(19) A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. (20) Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti." (21) A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše."
Stišana oluja
(22) Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: "Prijeđimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. (23) Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. (24) Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. (25) A on će im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
Ozdravljenje opsjednutoga
(26) Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. (27) Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. (28) Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!" (29) Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. (30) Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reče: "Legija", jer u nj uđoše mnogi zlodusi. (31) I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. (32) A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. (33) Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. (34) Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. (35) A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. (36) A očevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. (37) I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uđe u lađu i vrati se. (38) A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: (39) "Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.
Ozdravljenje bolesne žene
i uskrišenje Jairove kćeri
(40) Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. (41) I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. (42) Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. (43) A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, (44) priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. (45) I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće." (46) A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." (47) A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. (48) A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" (49) Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." (50) Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" (51) Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. (52) A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" (53) No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. (54) On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" (55) I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. (56) Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.
Poslanje dvanaestorice
#9Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. (2) I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. (3) I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! (4) U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. (5) Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." (6) Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.
Herod i Isus
(7) Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; (8) drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." (9) A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi.
Isus hrani pet tisuća ljudi
(10) Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. (11) Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. (12) Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju." (13) A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." (14) A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." (15) I učine tako: sve ih posjedaju. (16) A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. (17) Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.
Petrova vjeroispovijest
(18) Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" (19) Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." (20) A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" (21) A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
Prvi navještaj muke i uskrsnuća
(22) Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne."
Uvjeti za nasljedovanje Isusa
(23) A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. (24) Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. (25) Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" (26) "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." (27) "A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega."
Preobraženje
(28) Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. (29) I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. (30) I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. (31) Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. (32) No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. (33) I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. (34) Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. (35) A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" (36) I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Opsjednuti padavičar
(37) A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. (38) I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, (39) a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. (40) Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." (41) Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" (42) I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. (43) Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega.
Drugi navještaj muke i uskrsnuća
Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: (44) "Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." (45) Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.
Tko je najveći?
(46) U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. (47) Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se (48) i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!"
"Tko nije protiv vas, za vas je"
(49) Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." (50) Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"