V. BLAGDAN SJENICA

Isus ide u Jeruzalem

#7Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. (2) Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. (3) Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. (4) Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu." (5) Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. (6) Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. (7) Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. (8) Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." (9) To im reče i ostade u Galileji. (10) Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. (11) A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?" (12) I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." (13) Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.

Isus proglašuje svoje božansko poslanje

(14) Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. (15) Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?" (16) Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. (17) Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. (18) Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. (19) Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?" (20) Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?" (21) Uzvrati im Isus: "Jedno djelo učinih i svi se čudite. (22) Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka. (23) Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? (24) Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!"

Rasprave o Isusovu podrijetlu

(25) Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? (26) A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? (27) Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!" (28) Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. (29) Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

Isus navješćuje svoj odlazak

(30) Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. (31) A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" (32) Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. (33) Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. (34) Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći." (35) Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? (36) Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?"

Obećanje Duha Svetoga

(37) U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije (38) koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" (39) To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu

(40) Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." (41) Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? (42) Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" (43) Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. (44) Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. (45) Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" (46) Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." (47) Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? (48) Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? (49) Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" (50) Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: (51) "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" (52) Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." (53) I otiđoše svaki svojoj kući.

Preljubnica

#8A Isus se uputi na Maslinsku goru. (2) U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. (3) Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu (4) i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. (5) U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" (6) To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. (7) A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." (8) I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. (9) A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. (10) Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" (11) Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

Isus - svjetlost svijeta

(12) Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (13) Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!" (14) Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. (15) Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; (16) no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. (17) Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. (18) Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." (19) Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." (20) Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

Upozorenje nevjernim Židovima

(21) Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." (22) Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" (23) A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. (24) Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." (25) Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: (26) "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." (27) Ne shvatiše da im govori o Ocu. (28) Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. (29) Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."

Vjera u Isusa daje slobodu

(30) Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. (31) Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; (32) upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." (33) Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" (34) Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. (35) Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. (36) Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. (37) Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. (38) Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." (39) Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. (40) A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! (41) Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." (42) Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. (43) Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. (44) Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. (45) A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. (46) Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? (47) Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." (48) Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" (49) Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. (50) No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. (51) Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka." (52) Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.' (53) Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" (54) Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, (55) no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. (56) Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." (57) Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" (58) Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" (59) Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Ozdravljenje slijepa od rođenja

#9Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. (2) Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" (3) Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." (4) "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. (5) Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." (6) To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. (7) I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. (8) Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" (9) Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" (10) Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" (11) On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." (12) Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." (13) Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. (14) A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. (15) Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." (16) Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. (17) Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" (18) Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao (19) i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" (20) Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. (21) A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" (22) Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. (23) Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" (24) Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" (25) Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." (26) Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" (27) Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" (28) Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. (29) Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." (30) Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. (31) Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. (32) Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. (33) Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". (34) Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. (35) Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" (36) On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" (37) Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" (38) A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. (39) Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" (40) Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" (41) Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje."

Isus - Dobri pastir

#10"Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. (2) A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. (3) Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. (4) A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. (5) Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." (6) Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. (7) Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. (8) Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. (9) Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (10) Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." (11) "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. (12) Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: (13) najamnik je i nije mu do ovaca. (14) Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, (15) kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. (16) Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. (17) Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. (18) Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." (19) Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. (20) Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" (21) Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?"