I. OSVRT NA MINULE NEVOLJE

Zašto je Pavao promijenio naum o putovanju?

(12) A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. (13) Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, (14) kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa. (15) U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama (16) i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. (17) Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? (18) Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" (19) jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". (20) Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! (21) A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, (22) on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha. (23) A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. (24) Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani. #2Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. (2) Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? (3) Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. (4) Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. (5) Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. (6) Dosta je takvu ona kazna od većine (7) pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. (8) Zato vas molim, iskažite mu ljubav. (9) Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. (10) Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, (11) da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

Apostlosko služenje

(12) Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, (13) ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju. (14) Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. (15) Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju: (16) ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? (17) Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo. #3Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? (2) Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. (3) Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. (4) Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. (5) Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. (6) On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. (7) Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, (8) koliko li će slavnija biti služba Duha. (9) Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. (10) I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. (11) Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. (12) Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, (13) a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. (14) Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. (15) Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. (16) Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. (17) Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. (18) A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu. #4Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. (2) Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. (3) Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: (4) u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. (5) Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. (6) Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

Apostolske tegobe i nade

(7) To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. (8) U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; (9) progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - (10) uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. (11) Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. (12) Tako smrt djeluje u nama, život u vama. (13) A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. (14) Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. (15) A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. (16) Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. (17) Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (18) jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno. #5Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. (2) U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; (3) dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. (4) Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. (5) A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. (6) Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. (7) Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. (8) Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. (9) Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. (10) Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Apostolsko služenje na djelu

(11) Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. (12) Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. (13) Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. (14) Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; (15) i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. (16) Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. (17) Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (18) A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. (19) Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. (20) Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! (21) Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. #6Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. (2) Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. (3) Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, (4) nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, (5) pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, (6) u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, (7) u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; (8) slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; (9) kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; (10) kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. (11) Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. (12) Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. (13) Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.

Hram Boga živoga

(14) Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? (15) Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? (16) Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. (17)Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. (18)I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. #7Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.

Pavlova radost zbog pokajanja Crkve

(2) Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. (3) Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. (4) Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu. (5) Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. (6) Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. (7) Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah. (8) Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila - (9) sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. (10) Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. (11) Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. (12) Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. (13) To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. (14) Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. (15) I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. (16) Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.