|
Treće
anđelovo ukazanje
Treće ukazanje zbilo se
krajem ljeta ili početkom jeseni 1916., ponovno u pećini Cabeco i
odvijalo se na sljedeći način, također prema opisu sestre
Lucije:
"Čim smo tamo stigli,
odmah smo počeli, klečeći, lica priljubljenog uz tlo, ponavljati
Anđelovu molitvu: "Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u
Te i volim Te...«. Ne znam koliko smo je puta ponovili, kad najednom ugledasmo
kako iznad nas svijetli neobično svjetlo. Ustali smo kako bi vidjeli što
se događa te ugledasmo Anđela s kaležom u lijevoj ruci, a iznad njega
lebdjela je hostija. Iz nje su u kalež kapale kapi krvi. Ostavivši kalež
i hostiju da lebde u zraku, Anđeo klekne uz nas na tlo i tri puta ponovi
molitvu:
"Presveto Trojstvo,
Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam vam se i prikazujem vam predragocjeno
Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima
svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti kojima je on sam
uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga njegova Presvetog Srca i
Prečistog Srca Marijina, molim vas za obraćenje jadnih grešnika«.
Zatim se Anđeo
podigne, ponovno uzme u ruke kalež i hostiju, te meni dade hostiju, a ono što
je bilo u kaležu dade popiti Jacinti i Franji, istovremeno govoreći:
"Uzmite i pijte
Tijelo i Krv Isusa Krista kojeg strašno vrijeđaju nezahvalni ljudi.
Pružite mu zadovoljštinu za njihove pogreške i utješite svoga Boga.«
Zatim se ponovno prostre po
zemlji i s nama ponovi tri puta istu molitvu: "Presveto trojstvo...« i
iščezne.
Poneseni nadnaravnom silom što
nas je obuzela oponašali smo Anđela u svemu te smo se prostrli poput njega
i ponavljali molitve koje je izgovarao. Božja prisutnost bila je toliko snažna
da nas je gotovo potpuno obuzela i poništila. Činilo se da smo dosta dugo
bili lišeni tjelesnih osjeta. Tih smo dana sve obavljali nošeni snagom ovog
nadnaravnog bića. Mir i sreća koje smo osjećali bili su veliki,
a to samo zato što nam je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na
Boga. Istovremeno smo osjećali velik tjelesni umor.
Ne znam zašto, ali Gospina
ukazanja imala su na nas potpuno drukčije učinke. Ista unutarnja
radost, jednaki sreća i mir. No, umjesto one tjelesne iscrpljenosti,
osjećali smo određenu lakoću i polet. Umjesto onog osjećaja
ništavnosti u Božjoj prisutnosti, klicanje od veselja. Umjesto osjećaja da
nam je teško govoriti, osjećaj određenog oduševljenja ispunjenog
potpunim povjerenjem. No, usprkos ovim osjećajima, bila sam potaknuta da
šutim, posebice o nekim stvarima. Pri ispitivanjima osjećala sam
unutrašnje nadahnuće koje mi je pokazivalo odgovore što, bez umanjivanja
istine, nisu otkrivali ono što je tada trebalo ostati sakriveno.«
Usp. "Memorias II«, str.
118; IV, str. 322 i 326; G. De Marchi, str. 62— 63; W. T. Walsh, str. 72— 74;
L. G. da Fonseca, str. 135— 137; J. Galamba de Oliveira, str. 58— 59.)
Anđelovim ukazanjima 1916.
godine prethodile su, između travnja i listopada 1915., tri druga
viđenja u kojima su Lucija i tri druge pastirice, Maria Rosa Matias,
Tereza Matias i Maria Justino vidjeli, također na brežuljku Cabeco, kako u
zraku iznad gaja u dolini lebdi "poput oblaka bjeljeg od snijega nešto
prozirno što je imalo ljudski oblik«. Bio je to "lik koji je sličio
kipu od snijega. Prožimale su ga sunčane zrake pa je izgledao sav
proziran«. Ovo je opis same sestre Lucije.
Usp. "Memorias II«, str.
118; IV, str. 316 i 318; De Marchi, str. 57— 58; W. T. Walsh, str. 47— 49; L.
G. da Fonseca, str. 132— 133; J. Galamba de Oliveira, str. 51.
|